Marketing
E moj život(opis)e...
Jutros sam od jedne dražesne djevojke primio SMS slijedećeg sadržaja: Eeeej Brode, ajde molim te napiši par crtica o sebi, di radiš, koliko dugo radiš, čime se još baviš, triba nam za ONO, znaš...
E sad, neću još otkrivat šta je to ONO, čut će se na vrime, ali nema mi gore stvari nego pisat o sebi, a zanimljivo, to mi u zadnje vrime sve češće traže, nemam pojma zašto.
Šta napisat o sebi, a da ne bude suhoparno, recimo ovako – u auto moto stilu - teški polovnjak, prevalio do sada preko 16 000 dana, donekle očuvan, slabo garažiran, bez zimskih guma, neuredno servisiran, uglavnom još u voznom stanju, ali sve teže prolazi tehničke preglede, može ga se eventualno koristit još neko vrijeme za odlazak u polje, da prenosi drva, masline, maškline, lopate i tako to...
Ma ne može tako, daj pokušaj neki suvisli životopis napisat, recimo u trećem licu...
Rođen u Splitu, živi i uglavnom (ne)djeluje u Trogiru. Odmalena zadojen idejama humanizma i renesanse, ističe se u brojnim talentima i aktivnostima, pogotovo u dječjem vrtiću. Odličan u osnovnoj školi, vrlo dobar u srednjoj, dobar u zločinačkoj JNA, dovoljan na fakultetu i nedovoljan za preživljavanje u uvjetima liberalnog kapitalizma.
U prosincu 1991. završio polubrodogradnju na FESB-u, potom se još nekoliko godina skitao u maskirnoj uniformi po šumama i gorama naše zemlje ponosne da bi se tek u ožujku 1997. prihvatio nekog konkretnog posla u trogirskom gradobrodilištu.
Najprije u grupi za numeričko trasiranje u pogonu Trup kao programer-projektant, da bi u lipnju 2000. prešao za velike novce u službu Konstrukcije gdje se čak šest sezona bavio ponajviše zaobljenim dijelovima broda poput pikova i bulbova. Slabijim se pokazao u paralelnom srednjaku, zbog čega je izgubio mjesto u prvoj postavi pa se u ožujku 2006. vraća u matični klub. Ipak, ni tu se nije predugo zadržao budući da je tih godina u sklopu reorganizacije brodogradilišta čitava NC grupa pripojena Glavnom stožeru projektiranja, konstrukcije i tehnologije ili u popularno zvani "Tehnički ured."
Ove godine planira proslaviti jubilarnu 14. godišnjicu druženja s hrptenicama, vjenčanicama, rebrima, koljenima, maškarama i limovima vanjske oplate.
Hmmm... a da se ipak vratim u prvo lice...
U slobodno vrijeme ne bavim s ničim pametnim iz jednostavnog razloga što slobodnog vremena - nemam.
Ako je vrijeme novac, a meni ga kronično nedostaje, znači li to da sam totalno siromašan!? Vjerojatno da.
Slabo govorim i svoj jezik a kamo li još neke strane.
Ne slušam nikoga, u stvari, pravim se da slušam, a opet sve učinim po svome.
Od ostalih znanja i vještina, mogu istaknuti sposobnost da u rekordnom roku uspijem stvoriti hrpu prljavog suđa i nered gigantskih razmjera.
Znam se služiti usisivačem i imam dozvolu B kategorije za ekspres lonac.
Budući da sve brže zaboravljam neke stvari, onda ponekad nešto i zapišem na papir ili tvrdi disk, a kad mi se ne da pisati, onda fotografiram, uglavnom brodove, cvijeće i tovare.
Živim čudom, te moje škrabotine i wannabe fotke se nekim visprenim pojedincima čak i sviđaju (stvarno ne znam šta je s tim ljudima ili su samo obzirni pa im je neugodno reć da je to totalno sr..nje) pa eto, valjda mi to imponira, ali tek ponekad ponesen inspiracijom nadmašim samog sebe i stvorim nešto skroz blesavo...
Kao na primjer ovu biografiju.
Opet nisam uspio ostat ozbiljan.
Možda budem sutra.
Post je objavljen 27.01.2011. u 10:15 sati.