Plave oči je jedan od blogera kod kojeg sam primijetila da skoro svaka riječ koju prozbori (odnosno napiše), ima smisla. Pisao je pred neki post o velikim i malim lažima, i izjednačio ih. Rekao je jednom da…hm, da parafraziram, da tek kad se čovjek uspije odmaknut od drugih (ne mislim sad tu na izolaciju ni išta takvo, nego kad se prestane služit lažima u svakodnevnom životu), može sa daljine vidjet bolje. On je upotrijebio analogiju smdeža. Npr. Ako boraviš neko vrijeme u divljini s grupom ljudi a nemaš sa sobom ni vlažnih maramica, stopit ćeš se sa smradom i nećeš ga osjećat. A kad počneš sam sebi smrdit, umakneš par km do benzinske 'kupit namirnice' i otuširaš se tamo šmrkom vode potajno, vratit ćeš se među njih izbezumljen njihovim smradom. Tako isto, kad prestaneš lagat i seruckat i uljepšavat ljudima i priznaš stvarno koliki je ulov koji imaš, i slično, osjećat ćeš se automatski bolje, ne samo jer ćeš ubuduće bolje prepoznat laži, nego i zato jer si shvatio da se nije svijet raspao jer si bio spontan, ili si dao naslutit da nisi savršen, već i da možeš držat stabilnu i postojanu sliku sebe. Sebi. Nisu ti potrebne pretjerane kićenosti i uljepšavanja, ni pretjeran trud. Manje demonstriraš išta, izvadio si se iz vječitih kategorija i iz nadmetanja. Samo činom nelaganja i nemuljanja.. Tako se štedi energija.
Naravno da mislim da postoje stvari koje je potrebno prešutit, tipa intima i tuđe tajne. To čak odobrava i crkva, tj. božje zapovijedi.
Zašto je Plave oči izjednačio to dvoje, velike i sitne laži.? Vjerojatno je poanta u tome da lažemo, odnosno govorimo istinu radi sebe, a ne drugih. Malu laž neće svatko prokljuviti, ali će ona postati naše sitno egoistično zadovoljstvo koje ćemo htjeti ponoviti opet.
Naravno, sve je to idealno stanje stvari, ali stvarno nije mnogo truda potrebno da polako istrijebimo nekadašnje načine provlačenja kroz život, koji su nas zapravo usmjeravali ka pogrešnom 'ušću' i pomogli učvršćivanju naših iluzija da se laži ne prepoznaju na nesvjesnoj razini.
Pitanje je samo koliko ljudi živi u skladu s onim što vidi i naslućuje 'ispod koprene' drugih ljudi. A to se nedvojbeno događa stalno.
Ljudi mogu prihvatiti i popušiti to nešto samo ako i sami igraju istu igru, i ako ih fascinira tuđe muljanje. Onda će zavidjeti onom koji je veći lažov od njih samih.
Ponekad čovjek laže jer misli da će laž postati istinom ukoiko se ponovi izrijekom dovoljno puta (izreka).
Post je objavljen 27.01.2011. u 02:25 sati.