Marketing
Restoran CARAMBA, Savska 30
23. 01. 2011
Rođendanski ručak je bio je pravi slavljenički. Doduše bez torte, no nitko od nas troje koliko nas je išlo (buraz, Švrćo i ja) nije se namučio pripremajući ručak. Jednima muka bila je naći restoran jer se Caramba sakrila u prostor Black rocka i nigdje nema jasnog znaka ili putokaza do restorana sve dok se ne popnete na plato Ciboninog tornja. Izgleda da se prostor meksičkog restorana preuređuje jer nas je vrlo ljubazni mladi konobar smjestio u prostrani i lijepo uređeni ambijent Black rocka; drveni stolovi, sive presvučene stolice, minimalizam i pretežno smeđa boja. Jedina mana cijelog ugođaja bila je glazba; izmjenjivale su se strane stvari i domaćice, i to ne mislim na Krašove kekse već Danijelu, Rozgu i Stavrosa. Čim sam ih čula istog trena sam se isključila jer sam znala da će mi ubit sav apetit i veselje. Nije mi jasno kako vlasnik ili upravitelj jednog fensi šmensi restorana uopće može doći na ideju da pusti radio? Pa nismo u bistrou. Uskladi video i audio pobogu. No, nisam dala da mi to ubije raspoloženje pa sam predložila dečkima da se bacimo na menu. I cugu 
Naravno da sam htjela probati margaritu i naravno da sam ju naručila. Malo sam se mrštila od tequile, ali što je ručak išao dalje i led se topio u margariti, tako je ona lakše klizila niz grlo. Dečki su se odlučili za Ožujsko (jebalo ih malo pivo, rekao je buraz ) i teran od Kozlovića koji je naručio Švrćo.
Dok smo gruntali nad menuom dobili smo čips tortilje s tri vrste umaka ( bijeli blagi, crveni s origanom i crveni ljuti ) koje je moj buraz ubio do prvog jela.
Predložila dečkima da si uzmu platu desperdao na kojoj su bili :
quesadillas San Filipe - tortilje sa sirom, paprikom i rajčicom
quesadillas El Tambor - tortilje s piletinom i sirom
quesadillas de Tocin - tortilje sa sirom i špekom
taquitos con Pollo - zapečeni prutići s piletinom umotani u tortilju,
dok sam ja uzela sopa de maiz (gustu pileću juhu od kukuruza ) koja se više činila kao da je kuhana na mlijeku i da je bila mrvicu toplija bila bi savršena. Inače volim kukuruz tako da mi se juha jako svidjela; komadići kukuruza u juhi, naribani sir koji se razvukao preko cijele žlice, mala količina crvenog ljutog umaka koja je dodala šarf okus blagoj tekućini.
Tortilje su bile čist solidne. Ništa extra što mi je promijenilo život i što već nisam jela u nekom obliku, ali nisu bile ni gnjecave, nepečene ili bljutave. ''Kao mamini mlinci kad ih je doma pravila'', rekao je buraz. I bio je u pravu; tijesto je isto, samo je punjenje drugačije. Mi smo znali mamine vruće mlince premazat svinjskom masti i posolit. Bila je to neka vrsta slavonske tortilje
Za glavno jelo Švrćo i ja podijelili smo platu San Carlos i davili se u :
chimichanga chihuahua, burritu, enchilada mexicanas, flautas, quesadillas san filipe
meksičkoj riži, zapečeniom grahu i umacima.
Sve od toga bilo je dobro napravljeno, s tim da su mi se najviše svidjeli chimichanga chihuahua - tortilje punjene piletinom, sirom i povrćem, prelivene umakom od vrhnja i salsom i enchiladas mexicanas zapečene tortilje punjene piletinom i sirom.
Vegetarijanske stvari ( quesadillas San Filipe - tortilja sa sirom, paprikom i rajčicom ) ostavila sam sa strane, a buritto i enchiladu sam probala i ostatak dala burazu i Švrći, jer je bilo preljuto za moj ukus. Tortilje punjene junetinom, sirom, zelenom salatom zvuče izvrsno, ali jedan mi je sastojak bio previše - čili umak.
Najviše nas se dojmila meksička riža i zapečeni grah jer se ispostavilo da takvu rižu i grah redovito pravimo doma. Obična nezasoljena skuhana riža s par zrna kuhuruza i obični skuhani grah u gustom umaku. Neš ti Meksika! Najbolje su mi bile male grnčane posudice u kojima su ta riža i grah došli.
Buraz se na našu preporuku odlučio za buritto machaca, jer njega ne plaše čili papričice. Naprotiv, što ljuće to bolje.
Za desert sam bila raspoložena samo ja ( ne računam burazovu drugu pivu ), a s obzirom da im izbor nije neki koji bi zadovoljio moje izbirljivo nepce ili meksikanci deru samo po papričicama, izbor je pao na crnu palačinku punjenu mousseom od bijele čokolade i kremom od vanilije i bio je to dobar izbor. Dobra palačinka, fini mousse iako malo pregust za moj ukus, ali izvrsno je leglo na dno moje debele trbušine.
Ceh nas je došao 377 kn tako da sam zaokružila iznos i ostavila nešto tringelta simpatičnom konobaru koji je bio tako uljudan i brižan da sam se sva raznježila. Moje dvije mrcine zlobno su primjetile da je to vjerojatno zbog toga što je tek počeo raditi, pa još nije gnjevan na šefa i goste. Vjerojatno. Možda. Šteta. Tko zna?
http://www.caramba.hr/index.htm
Post je objavljen 25.01.2011. u 23:44 sati.