Tu-dum. Ratata-dum. Ratata-dum.
Preglasno bubnjaju bubnjari
U mojoj glavi:
Tu-dum. Tu-dum. Tu-dum.
A nejake misli Um na bubnjeve stavi:
Tu-dum. Ra-ta-ta-dum. Ra-ta-ta-dum.
I dok zamahuje palicom kroz zrak
Cereć' se zlurado, k'o hijena:
Još jedna tanka i slabašna mi misao
Biva – ubijena.
Tu-dum. Ratata-dum. Ratata-dum.
+++++++++++++++
Osjećam da… kad razvučem usta u osmijeh
Koristim neke pogrešne mišiće, valjda
I osmijeh izgleda pogrešno. Iznutra. Meni.
I kad se udubim u neke riječi koje izgovaram
Sve su to ipak tek površine davnih dubina
I riječi zvuče pogrešno. Iznutra. Meni.
I pogled mi je umoran. I misli. I želje.
I volja mi je umorna. I ne postoji onaj žar -
Ma koliko se trudila misliti o njemu,
Osjetiti, prisjetiti se, oživjeti ga.
A svijet oko mene šuti, samo šuti i sliježe ramenima.
I šutnjom jasno izgovara kako je došlo -
Vrijeme za odustajanje…
Post je objavljen 25.01.2011. u 19:14 sati.