Prenosimo jednu pjesmu iz upravo objavljene knjige Ive Zeke Basne uskopaljskih šuma u izdanju Hrvatske uzdanice, kao poklon najmlađim posjetiteljima. Uživajte:
STRAŠILO
U crvenom kaputu,
Sa šeširom kakvog klaun ima,
Doimalo se sasvim stvarnim
Strašilo u kukuruzima.
Pticama bi srce zakucalo jače
Kada bi ugledale
Strašnu slamnatu glavu
I široke hlače.
Letjele su i iz daljine
Govorile baš sve:
"Ah zašto strašilo iz kukuruza ne ode?"
I samo kad bi ono
Okrenulo glavu nakratko
Poneka bi ptica na brzinu dohvatila zrno
Koje je bilo poput meda slatko.
Ali, jednom zapuhao je vjetar toliko jak
Da iščupao je strašilo iz njive
Podigao ga visoko u zrak
I odnio tamo gdje strašila žive.
Ptice više ničega nije bilo strah,
Pa su sletjele sve i, u prvi mah,
Kljucale klipove i jele
Baš preko svake mjere.
No, nakon nekoliko dana
Dosadila im je sva ta hrana
Pa su krupna kukuruzna zrna
Tek lijeno prebacivale preko kljuna.
A onda su kreštanjem počele zvati
Strašilo da se na njivu vrati,
Da pojavom strašnom sprječava krađe,
Da zrno opet postane – slađe!