Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/obrisimojeduse

Marketing


Image and video hosting by TinyPic



Kako rekoh učenje, mišljenje i korištenje darova dio su Kristova nauka...

Mislim da bi svakome tko zna da je Krist Istina moralo biti jasno da u truloj euforiji Njega nema...tu smo mi, ne On...

Oslanjam se na sve ono što sam do sada po Božjoj milosti i mojoj žarkoj želji, ali i požrtvovnosti, naučila...istina je da sam, fizički gledano, u poodmakloj - zreloj dobi, ali i ranije sam tako mislila: Mladost nije popila svu pamet ovoga svijeta, a kamoli onoga...znači, potrebno je vrijeme...prije svega vrijeme da bismo sebe i sve oko sebe pomirili s Bogom...a to nije ništa drugo nego učenje i čišćenje - tesanje...ono dugo traje i vrlo je teško...mnogi u ovu školu samo zavire, ali nikada odrade... školuju se na svoju ruku...njihove su reakcije i postupci krnji...ono što se krnjim školovanjem, školovanjem na svoju ruku, dobiva, je osjetljivost, koja je najčešće preosjetljivost...istinu, u kojem god obliku se ona pojavila, oni ne podnose...to i nije teško razumjeti kad ih ona vraća na početak, na ono što su preskočili, na ono što je za njih prezahtjevno pa su krenuli prečicom...

Nasreću prečica ne vodi Bogu...rekoh, - nasreću, jer zaista bi bilo žalosno kad bi Bog postao igračka u našim rukama...kad bismo o Njemu znali više mi nego On...kad bi naš metar određivao dužinu, širinu i visinu Božje namjere i Božjeg djela...kad bi naši kriteriji određivali što je a što nije po Bogu i od Boga...

Sveta imena - sveto ime Božje, sveto Kristovo ime, sveto ime Njegove majke - ne bismo smjeli olako izgovarati, gurati ih ispred sebe, kao pijune postavljati tamo gdje nam odgovara, jer to je veliki grijeh...

Istina je da smo u početku svi, neki manje neki više, nesavršeni, ali je i istina da je naš prvi zadatak upravo vlastita nesavršenost...u oči ćemo joj pogledati tek kad nas bude žuljala...nažalost, daleko smo mi od toga...

Bog ne potire ili omalovažava fizičku dimenziju, i vrlo je velika vjerojatnost da duhovna zrelost prati fizičku, odnosno snalaženje i odgovornost na materijalnoj razini...

Ako nemamo razvijen osjećaj za fizičke, moralne i etičke zakone - za kodeks lijepog ponašanja u materijalnim okvirimo, onda sasvim sigurno nemamo ni za duhovna kretanja...

Nažalost, problem su, kao i u svakoj lošoj školi, ocjene...dobra ocjena ne mora biti znak da se radi o isto tako dobrom učeniku, o vrijednom i marljivom učeniku koji razumije, koji je u sebe upio bit školovanja - najčešće i nije...za lošu školu karakteristične su ocjene koje ne dgovaraju znanju...

Mislim da je to problem svih, ili jednog velikoj dijela, obraćenika ...ocjena prije učenja, prije potvrđivanja...

Ako se ozdravljenje može dogoditi mimo Boga, zbog čega se ne bi obraćenje moglo...mislim da to nije teško prihvatiti i razumjeti...nečiji je zadatak zavesti nas, a najlakše se zavede one koji po prirodi nisu skloni istini i savršenom ponašanju...rekoh "skloni" a ne savršeni, jer nitko nije savršen, ali su neki skloni, i to je njihova velika prednost...

Ne mogu opisati osjećaj koji se u meni pojavi kad negdje pročitam da Majka Božja preporuča molitvu Krunice i barem par minuta meditacije...to mi je isto kao da od sto knjiga uzme jednu i iz nje istrgne deset stranica, pa kaže: To čitajte svaki dan...Kristova Majka je bila Njegova prva učenica...

To mi je toliko plitko i neodgovorno i za običnog čovjeka, a kamoli za Majku Božju...nakon osamsatnog dnevnog moljenja, dvodnevnog tjednog posta, svojih pedeset i pet godina, životnih problema i sklonosti svemu što je uzvišeno i sveto, bilo bi žalosno kad to ne bih vidjela i znala...

Nema učenja bez šklovanja, a školovanja nema bez obrazovnog programa, udžbenika, stupnjeva obrazovanja i svega onoga što čini kvalitetno školovanje...školovanje je proces stjecanja naobrazbe...svi smo mi u poziciji učenika, potpuno podređeni, u ovom slučaju, Božjoj volji i Njegovom planu...




Post je objavljen 25.01.2011. u 12:14 sati.