Ovaj post je uglavnom posvećen njoj.
Ne znam zašto to osjećam prema njoj. Praktički ju ni ne poznajem, a ona je jedina na koju mislim kroz svaku sekundu svog dana. Ona je jedina koja u meni budi osjećaj za koji nisam sigurna kako se zove. I ona je jedina osoba u koju sam se ikad zapravo zaljubila. Volim njenu kosu, njene oči, njenu osobnost i ljubav koju je sposobna pružiti. Volim ju gledati u školi, volim kako mi želudac zatitra kada ju u prolazu dotaknem. Volim sve u vezi nje. Njene riječi, njen smisao za humor, njenu predanost samoj sebi. Rekla sam joj da mi se sviđa. I njena reakcija je bilo prilično dobra. Ali muči me njena bivša djevojka. Još uvijek ima osjećaje neke prema njoj. I bojim se. Bojim se da joj se nikada neću svidjeti, bojim se da se nikada nećemo ni normalno upoznati. Također se bojim te privlačnosti prema djevojkama, prema ženama. Nisam ni sigurna zašto je to tako. Možda to ni ne želim, možda je s dečkima lakše. Sve skupa je vrlo zbunjujuće. Nije mi jasno ni kako sam razvila tu ljubav prema njoj ako pričamo sam preko interneta. Nikada nismo uživo razgovarale niti se uživo upoznale. Ali znam mnogo toga o njoj. Vjerojatno i ona o meni. Dobro se slažemo, ali kada se vidimo u školi, ponašamo se kao da ona druga ne postoji. Godinu dana je mlađa od mene i to mi nije toliki problem, ali bilo bi ljepše da ide osmi razred kao i ja pa da smo u istoj smjeni i da ju stalno viđam. Ali tako je kako je. Uvijek se nadam da se i ja njoj barem malo sviđam. Mrvicu. Ipak nada umire posljednja. Već više od osam mjeseci mi se sviđa. Prvo je to bilo malo čudno, a kako je vrijeme prolazilo, tako sam se sve više zaljubljivala u nju. I sada je to preraslo u nešto što ne mogu opisati. Stalo mi je do nje, jako. I želim ju u svojoj blizini. Želim razgovarati s njom i smijati se uz nju. Želim biti uz nju kada je tužna i zagrliti ju kada joj je to potrebno. Želim ju poznavati.
Za nju:
http://www.youtube.com/watch?v=qhTSlJTP-P4
Post je objavljen 24.01.2011. u 20:19 sati.