Kad si ljubila istinski
onako kako želiš
znaš kako
svijeće vino večera
kad si ljubila
možeš li se sjetiti
koji je mene snijeg pokrivao
sad mi je smiješno
časna riječ
nezamislivo mi je
a ima takvih ljubavi
koje treba dobro protresti
prije svake upotrebe
prošlo je mjesec dana
od tvog rodjendana
žao ti je što ti nisam čestitao
ali nisam stigao vjeruj
znaš da je uvijek neka gužva
večeras sjedim sam
znam da te čudi ali sam sam
čini mi se da pada snijeg
i brinem o nekim bezveznim stvarima
a ljubio bih te noćas
poželim to
nedostaje mi ponekad neka ludost
nešto izmedju bola i sreće
muzika s kazetofona
i sjećaš li se samo
kako smo isključili telefon i zvono
a bilo te je sram u početku
ugrizla si mi usnu
iscjedila dva limuna u čaj
i prolila kavu na čistu bijelu plahtu
znam tvoj broj
i mogao bih te nazvati
ali nema smisla
možda si već zaspala
a možda radiš i neke druge stvari
možda si sada i bolje izabrala
nisi više onako neozbiljna
ne slušaš valjda samo neke gluposti
i znam da si govorila kako bi voljela
da razumiješ Zaratrustu
da gledaš Shakespearea
zapravo ti si nadarena
ti to možeš kad hoćeš
a ljubio bih te noćas
znam da je nemoguće
i kažem to tek tako
da shvatiš kako mi nije svejedno
zbog onih zvijezda nad gradom
zbog vjetra nad rijekom
i zbog još puno sitnica
koje život zaboravlja
a one ostaju i lebde u zraku
i oko tebe i oko mene
kad se sretnemo
volio bih da imaš onu istu haljinu
čini mi se da je bila plava
zgužvali smo je bar deset puta
i nikad nemoj reći nešto
što bi nas moglo zaboljeti
vrijeme je na tvojoj strani
i to si mi uzela
sad ću otvoriti prozor
i viknuti volim te
grad spava
a snijeg pada
volim te
Željko Krznarić
Post je objavljen 24.01.2011. u 18:09 sati.