Marketing
HOT NEW ALBUM: DUFFY - Endlessly (recenzija)
recenzija napravljena za www.soundguardian.com
DUFFY - Endlessly (recenzija)
Duffy je prerasla onu prvobitnu kategorizaciju "nove Amy Winehouse", bolje reći to više nije fora spominjati. Odmak od Amy je na "Endlessly" poprilično konkretan iako i dalje Duffy ima nekoliko istinskih "blue eyed soul" pjesama, no to u usporedbi s Amy djeluje više i proračunato, "projektno" makar to ne mora samo po sebi značiti ništa loše da se razumijemo.
"Mercy"
Ipak, čak i kad čujem fenomenalni retro zvuk '60tih u stilu Sama Cooka recimo, kad odslušate cijeli album to jednostavno nije više toliko uvjerljivo. Gledajući s pozicije 2011. ili je sve trebalo biti plus minus retro soul s noir elementima (e to bi bilo to) ili sve skupa malo modernije to jest više popistički, komercijalnije i malo manje bljutavo.
O čemu pričam? Album ima proračunato pola:pola brzih, plesnih uradaka i teških laganica za "rezati žile" kako ja to zovem ali ne onih iskonskih nego onih "over the top" van svake pameti cmizdravih koji te ili bacaju u totalnu depru ili imaš osjećaj totalne ljige (zavisi koju karakternu crtu imate). Brze su vrlo plesne i rekla bih bolji dio albuma, ne zato što više volim plesne brojeve nego, što mi balade na ovako složenom albumu uopće ne sjedaju a da ih ne doživljavam kao pretjerane, jake su ako ih slušate svaku zasebno.
O tekstovima nećemo previše, nije bilo briljanata niti na prvom albumu "Rockferry" ali itekako služe svrsi i miljama su bolji od kojekakvih zbrčki koje danas slušamo.
Na ovom je albumu Duffy surađivala s novom ekipom i to Albertom Hammondom seniorom (ćaća od Hammonda juniora, gitarista The Strokesa) koji je potpisao nekoliko velikih hitova iz '70 primjerice The Holliesa i kasnije je pisao za Whitney Houston (da onu ex-divu koja se navukla na crack i sada baulja po svijetu), a ritam sekciju drže The Rootsi što je dosta čujno iako je tu na albumu malo previše sintesajzera koji se ipak kuže, po meni. Da li je suradnja s 60. godišnjakom Duffy donijela veliki napredak prosudite sami, po meni ne baš - mislim da onaj tko ne zna s kim je Duffy radila na oba albuma ne bi primjetio neku veliku razliku.
"Endlessly"
Iako, uspoređujući ovaj album s "Rockferryem" konzistentniji je u smislu više razine kvalitete svih pjesama (iako je vrlo kratak, cijeli album traje tek nešto više od 30tak minuta), dok je prvijenac imao "Mercy", "Rockferry" i još koju, ostalo je bilo nedostojno ova dva spomenuta blockbuster hita.
"Rockferry"
Ono što najviše iritira na novom izdanju Duffy jest njen često teško podnošljiv "helium" vibrato glas koji je na ovom albumu u cijelosti došao do izražaja. Za mene je to ocjena manje, ali ukusi su različiti. Minus 3.
01 .My Boy
02. Too Hurt To Dance *
03. Keeping My Baby *
04. Well, Well, Well
05 .Don't Forsake Me
06. Endlessly *
07. Breath Away
08. Lovestruck *
09. Girl
10. Hard For The Heart
Legenda: 
- mrak mrakova, 
- a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
Post je objavljen 27.01.2011. u 22:42 sati.