Marketing
HOT NEW ALBUM: WHITE LIES - Ritual (recenzija)
recenzija napravljena za www.soundguardian.com
WHITE LIES - Ritual (recenzija)
Hm... novi album White Liesa je vani i sad ga čujemo u cjelini iako je 7/10 bilo moguće čuti na njihovom zagrebačkom koncertu u prosincu, što je bilo daleko previše za bend koji ima još relativno nepromoviran prvi album na ovim prostorima. Daleko previše i zato što su lošiji dijelovi koncerta bili upravo s novim stvarima. Pa ako to nije bio evidentan znak da će s "Ritualom" situacija za White Lies biti malo manje sretna onda ne znam koji bi bio očitiji.
Album prvijenac "To lose my life" je bio izuzetno uspješan i omogućio im je da se popnu na A liste alternativnih rock bendova, nizao je same pohvale. Rijetki su albumu dali manje od najviših ocjena, a veliki broj (uključujući i mene) je taj album smjestio u Top 5 ili 10 za 2009.
Da biste dobili pravi dojam o "Ritualu" bitno je reći još par riječi o "To lose my life". Manje je važno da su njime prenijeli duh rock-pop alternative iz 80-tih, malo nešto Joy Divisiona, malo Depeche Modea, malo Editorsa, pa mrvičak OMDa, New Ordera... mnogo je važnije kako su svoju zaista originalnu, a u biti vrlo jednostavno izgrađenu glazbu (sve nekako po sličnom modelu: lagani mračni početak pa uz često bombastično jak refren, krešendo do kraja pjesme) spojili s Harryevim (McVeigh, pjevač) snažnim, lijepim i upečatljvim baritonom, te tekstovima o smrti i sličnim depra temema s ponekim naizgled banalnim stihom, no to samo ako ih ne sagledate u cjelini koja je totalno "dark i weird" (mračna i opaljena) i u tom kontekstu banalnosti nema. Da su Sheakspeare naravno da nisu...
Lukavo ponavljaući isti recept iz 2009. da s albumom izađu u siječnju kada je totalno mrtvilo i sve što je iole dobro ispliva brže i bolje, tako je i "Ritual" izašao u siječnju, ali ovaj put im niti siječanj neće pomoći. "Ritual" djeluje kao nastavak od 10 pjesama na prvih 10 s prvog albuma, recimo kao da je "To lose my life" bio dupli album. Zvučno-glazbeno gledajući nema ama baš nikakve razlike među njima ako izuzmete činjenicu što niti jedna od novih 10 stvari nema pravi radio hit potencijal kao na prvih 10. Tematski i sadržajno gledajući ima razlike jer su se odmakli od opterećujućih tema smrti i ostalog darka i to je to. Harry je kao nešto napredovao, britanski mediji spominju da sada manje zvuči kao Ian Curtis (Joy Division) a više Julian Coop (The Teardrop Explodes, kao da je Julian i bend mu imalo bitan za išta) što je po meni bezveze jer Harry ne samo da nije bio ničija kopija (a svakom pjevaču na počecima uvijek možeš "iščitati" njegove uzore), nego Harry uopće ništa nije promijenio u interpretaciji ili bolje reći on stalno pjeva na isti način to jest iste harme. Ili ja nemam pojma o glazbi. Pa i meni, njihovom velikom štovatelju, nakon par slušanja Harry postane dosadan.
Da se ne bi shvatilo krivo, da Harry ne valja - mislim da je Harry izvrstan pjevač s predobrim glasom i velikim potencijalom, ali sam milion sam posto uvjerena da su "Ritual" snimili kao instumentalni album da bio bi za dva koplja bolji, odnosno od mene bio dobio 5/5. Toliko je glazba White Liesa dobra. Pokušajte slušajući album zamisliti pjesme bez pjevanja i vokala, kladim se da ćete doći na isti zaključak.
Dear guys, nadam se da za slijedeći album imate asa u rukavu jer će vam on biti prijeko potreban da zadržite postojeće fanove, a da pridobijete i kojeg novog. S ovim niste ništa bitno napravili. I pošaljite mi master snimku bez vokala da si album mogu puštati na "replay".
1. "Is Love"
2. "Strangers"
3. "Bigger Than Us"
4. "Peace & Quiet"
5. "Streetlights"
6. "Holy Ghost" *
7. "Turn the Bells"
8. "The Power & the Glory" *
9. "Bad Love" *
10. "Come Down" *
Legenda: 
- mrak mrakova, 
- a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
Post je objavljen 23.01.2011. u 20:03 sati.