Danas kao nikada prije, sam se razocarala u cojeka za kojeg sam do sada vidila kao iskrenog i vjernog.:(
Al je to tako, 100% povjerenja, moze lahko donijeti tugu,
uvijek sam ja bila ona koja ujebe stvari, koja moze da kaze, uradi nesto tako glupo, za sta se mora izvinjavati danima, i koje njega samo navede da napravi par koraka nazad.
Al se to nije dugo desilo.
Sada osjecam,kao da on meni vraca samo mu je malo kasno. Tolike godine, i sada se sjetio. Nazalost.
Ja sam mozda sama trazila ovo, igrala sam se, htjela da znam. Al koliko mi je zao sto sam uradila sto jesam, opet mi je ekstra vise drago sto jesam. Ne bi nikada znala na cemu ga imam. Sta radi, i koliko mi laze u vezi nekih stvari.
Sve one price, koliko me voli, da sam jedina. Da ne zeli drugu, da nema drugu. KAko mu samo ja trebam, bla bla. Mozda je istina. Al mozda je zato jos uvijek nesiguran u NAS, da ozvanici nas odnos. poslije toliko godina, jos mu treba... mozda voli ovako... pa kad bude spreman, ja cu da budem tu.
Trebala sam ja svoju dragu nenu da poslusam. Kad mi je prije 10 god govorila. Nemoj nikada vjerovati muskarcu... volit ce te, obecavati ce ti oblae, brak, ma sve ono sto ti zelis. i rece sve sto zelis da cujes. Al takav uvijek nadje drugu, na trenutak. I ti stojis, sama... ne znajuci sta te je snaslo.
Sta cu sada, ne znam ni sama... .. ... danas je dan gdje ga naj manje volim. pomisao na njega, ubija moj zeludac.
Post je objavljen 23.01.2011. u 19:29 sati.