Svima puna usta raznih priča o mitu i korupciji, pa ni ja nisam izuzetak...
Prisjećam se ovih dana policijskih akcija protiv određenih skupina upletenih u kriminalne radnje i zajedničko im je da su uvijek imale neki zanimljiv kodni naziv, na primjer: Offside (nogomet), Pržiona (pirati), Parangal (glisiranje), Šok (organizirani kriminal), Gruntovčani (katastar), Bankomat (bankari), Ordinacija (liječnici), Indeks (profesori i studenti)...
E sad, kakve to veze ima sa mnom?
Pa ukratko, u zadnje vrijeme počeh se pribojavati da ne završim u nekakvoj akciji „Lovac Luka“...
A zašto?
Počelo je prije dva mjeseca kad sam jednom mladom prijatelju učinila malu uslugu i kako nikako nisam ulovila vremena da odem s njim na neko piće jednog dana mi je donio paketić u kojem sam pored soka i čokolade dobila i - pile...
Nakon toga mi je prijateljica za opet učinjenu uslugicu javila da me u ribarnici čekaju - dva divlja brancina, a kad su mi prekjučer dostavili - komad jelena lopatara- odmah sam se zabrinula da ću uskoro na vratima ugledati Luku Omana...
A sad ozbiljno:
Kako sam profesionalno deformirana mislim da je sve zapisano u genima, pa tako i moja sklonost da pomognem ljudima, koju sam naslijedila od majke (ova tvrdnja bi trebala ublažiti ono „usta moja hvalite me“ jer već osjećam nelagodu dok to pišem) ...
I sama priroda mog posla je takva da ljudima često činimo dodatne usluge i doista nikad ne očekujemo nikakav znak zahvalnosti, a i dogodi se vrlo rijetko da nam netko donese kakav cvjetić ili kavu...Međutim, nikad nisam bila u situaciji da sam primila ili odbila veći dar, a također nisam ni davala, premda sitne znakove pažnje, kakvu čokoladicu ili kavu, znam darovati i nepoznatim osobama na šalteru kakve banke ili pošte ako su bili ljubazni i potrudili se, bez obzira što je to njihov normalni posao...
Mislim da je davanje u znak nekakve zahvalnosti svojstven našem mentalitetu, kao i gostoljubivost, naravno ukoliko ste to u mogućnosti... nažalost, svakim danom smo svjedoci da mito i korupcija postaju također sastavni dio našeg društva, pri čemu su to vijesti kratkog daha, čak i manje težine od Severininog novog dečka. Nije utjeha da je tako i u drugim zemljama u regiji, jer kako kaže spski književnik Velikić u svojoj kolumni „Dokle god prag tolerancije bude toliko visok, građani će živeti tako nisko.”
Kakva su vaša iskustva u tom davanju/primanju?
Post je objavljen 23.01.2011. u 10:45 sati.