Ponekad tuga , do moje sobe svrati
Ne želi ona meni vrijeme da krati
Želi da liju suze iz moga oka
Na srcu da se otvori ona rana duboka
Razvučem usne , možda je nestane tada
Al' brzo shvatim slaba mi je i ta nada
I dalje je tu , u oku suza mi stoji
Zar tuga želi dane moje da kroji
Zaželim želju , možda ju otjera želja
Umjesto tuge volio bih dane veselja
Al' ona stoji i srce moje slama
Kao da želi da obuzme me tama
Odjednom , otvore se od sobe vrata
Na satu velikom poklope se kazaljke sata
A tuga ode bez glasa i bez riječi
Došla mi ljubav , ona će kraj mene leći
Post je objavljen 22.01.2011. u 20:35 sati.