Marketing
Molitvena osmina za jedinstvo kršćana (18.-25.1.) - 5. dan
Dan peti – Lomljenje kruha u nadi
Čitanja:
- Izlazak 16,13b-21a * To je kruh koji vam je Gospod pribavio za hranu
- Psalam 116,12-14.16-18 * Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne
- 1 Korinćanima 11,17-18.23-26 * Ovo činite meni na spomen
- Ivan 6,53-58 * Ovo je kruh koji je s neba sišao
Komentar:
Od prve Crkve u Jeruzalemu pa sve do sada, 'lomljenje kruha' uvijek je središnji čin za kršćane. Za jeruzalemske kršćane danas, dijeljenje kruha tradicionalno govori o prijateljstvu, oproštenju i predanosti drugima. Izazvani smo da u tom lomljenju kruha tražimo jedinstvo koje bi moglo proročki govoriti svijetu podjela. Tim smo svijetom, na različite načine, svi mi bili oblikovani. U lomljenju kruha, kršćani se nanovo oblikuju za proročku poruku nade čitavom čovječanstvu. I mi danas lomimo kruh „u radosti i prostodušnosti srca“, no i na svakom slavlju Euharistije ćutimo bolni podsjetnik naše razjedinjenosti. Na ovaj peti dan Molitvene osmine, jeruzalemski kršćani okupljaju se u gornjoj sobi, mjestu Posljednje večere. Ovdje, iako ne slave Euharistiju, lome kruh u nadi.
Ovu nadu učimo na putevima na kojima Bog poseže za nama u divljini našeg nezadovoljstva. Izlazak nam govori o tome kako Bog odgovara na mrmljanje naroda kojeg je oslobodio, proviđajući im ono što im treba – niti manje, niti više. Mana u pustinji dar je od Boga, kojega se ne smije čuvati ni gomilati, niti razumjeti u potpunosti. To je, kao što slavi naš psalam, trenutak koji poziva na zahvalu – jer je Bog „razriješio okove naše.“
Sveti Pavao shvaća da lomiti kruh ne znači samo slaviti Euharistiju, već i biti euharistijski ljudi – postati Tijelo Kristovo u svijetu. To kratko čitanje stoji, u svom kontekstu (1 Kor 10-11), kao podsjetnik kako kršćanska zajednica treba živjeti: u zajedništvu u Kristu, određujući ispravno ponašanje u teškom svjetovnom kontekstu, vođeni stvarnošću našeg života u Njemu. Mi živimo „njemu u spomen“. Kao ljudi lomljenja kruha, mi smo ljudi života vječnoga – života u punini – kao što nas to uči čitanje iz Ivanova evanđelja. Slavlje Euharistije izaziva nas da razmatramo kako se takav obilan dar života odražava iz dana u dan dok živimo u nadi kao i u poteškoćama. Usprkos svakodnevnim izazovima kršćani u Jeruzalemu svjedoče kako je moguće biti radostan u nadi.
Molitva:
Bože nade, slavimo te za dar Večere Gospodnje, gdje se, u Duhu, nastavljamo susretati sa Sinom tvojim Isusom Kristom, živim kruhom s neba. Oprosti nam što nismo dostojni toga velikog dara – živimo u podjelama, u potajnoj sprezi s nejednakošću, samodopadni u razdvojenosti. Gospodine, molimo Te da pospješiš dan kada će čitava Crkva imati zajedništvo u lomljenju kruha, i da, čekajući taj dan možemo bolje naučiti biti ljudi koje oblikuje Euharistija za službu svijetu. Molimo u Isusovo ime. Amen.
Post je objavljen 22.01.2011. u 19:38 sati.