Već dugo,dugo razmišljam o svemu i svačemu.Želim te misli iskazati na papiru,na blogu,u dnevniku,bilo gdje...ali nikako da nađem to vrijeme za pisanje.Želim napisati nešto što će neko pročitati i cijeniti to.Valjda i zato postoji blog.Nije mi važno koliko će ljudi ovo pročitati,ali mi je važno da barem jedna osoba vidi ovo i shvati moje misli.
Užasno je kad imaš prijatelja,voliš ga,cijeniš ga,braniš ga,vjeruješ mu,a on te izda ili te namjerno povrijedi.Onda tek shvatiš koliko si se prevario i počneš misliti "u čemu sam pogrješio,zašto mu više nisam važan i zašto me vrijeđa?"
Tebe krivi,da si počeo ga vrijeđati,biti užasan prema njemu i takve stvari.To zapravo nije istina.On samo govori kakav je on,"prijatelj".
Ogovara te,pokušava odvlačiti sve druge od tebe.I onda se ti sjetiš:"mi smo nekad bili vrlo dobri prijatelji". Čudno je to,ali istinito.Vjerovatno mu se nikad nisi sviđao,ali je to sakrivao i na neki način,to "prijateljstvo" iskorištavao.Osjećaš se užasno.
Ovo sam napisala,samo zato što se meni to jednom dogodilo.Još uvijek ne vjerujem.Ali moram početi.Kako bilo da bilo,još uvijek imam PRIJATELJE koji su stvarno PRIJATELJI.
Kiss,L.S. :*
Post je objavljen 22.01.2011. u 12:17 sati.