Sve dok smo tu venut ćemo poput lišća
jer ruke su nam daleke i neplodne
dok nam izgladnjele ptice slijeću
na umorna ramena
hraneći se našom napaćenošću
Stoga su nam riječi opterećene snovima
a požari sulude zbilje
prijete iznova
pa kuda smjeramo u ovo kasno doba godine
s tolikim teretom predaka
najzad se pitamo
kako doskočiti ovim zamkama
i mirno dočekati blagdan jutra?
(Vancourer, 23. 9. 1988.)
Post je objavljen 22.01.2011. u 09:52 sati.