Marketing
Dokumentarni film : Prenesena zbilja ili lažna stvarnost .
Dokumentarni film je riječ koja se odnosi na filmski izraz koji ima za cilj da dokumentira stvarnost.
Nanook sa sjevera (Nanook of the North) Robert Flaherty, 1922
Dokumentarac teži prema cjelovitoj reprodukciji stvarnosti koristeći sve mogućnosti filma razlika između igranog filma i dokumentarnog je ta da dokumentarni film prikazuje zbilju, istinite događaje.
Rodovi dokumentarnog filma su : narativni, rekonstruktivni, poetski, anketni – ispovjedni (tzv. film istine), direktni film (tehnika skrivene kamere).
Osnovni modusi dokumentarnog filma:
Izlagački modus -najčešče imamo pripovjedača koji nam prepričava ono što vidimo, usmjerava nas . Manipulativno se želi pokazati ljudima način na koji bi trebali vidjeti sliku koja se prikazuje . Pripovjedač kao „ Božiji glas“ . Primjer za to su dokumentarci Michaela Moore-a on se obraća gledateljima , ali u njegovom slučaju on se direktno obraća gledateljima pa bi se to moglo i nazvati i Interaktivnim modusom - u kojem se filmska ekipa obraća gledateljima , tzv. novinarski intervju .Također imamo još i Opservacijski modus ili Direktan film - za taj tip dokumentarca se najčešče upotrebljavaju lagane kamere i zvuk se snima odmah na mjestu ( npr. bbc dokumentarci o divljini ...)
Sretno dijete, Igor Mirković, 2003
Riječ "dokumentarni film" je prvi put korištena za filmove ove vrste u osvrtu za film Maona koji je pisao John Grierson. Pojam se pojavio 08,02,1926 godine . Iako bi se i prvim dokumentarnim filmovima mogli nazvati prvi snimljeni filmovi , snimani su kao zapisi svakodnevnih događaja tzv. actualite` filmovi.
Od dokumentaraca se očekuje da bude edukativan ,da ima kulturološko prosvjetiteljsku funkciju , teme dokumentarnih filmova se obrađuju na kreativan način i uobičajeno imaju definiranu društvenu svrhu .Iako dokumentarac želi što više stvarnost približiti gledatelju kreativno oblikovanje dokumentarnog filma (režija) dovodi do varanja gledatelja. Dokumentarac isto tako nikad nije objektivan , zbog intervencije autora. Postavlja se pitanje kako se dokumentarac može nazvati dokumentarcem ako su montirani, snimani , strukturirani na isti ili sličan način kao igrani filmovi , da li su onda dokumentarci lažni .Dokumentaristički prikaz je autentičniji prikaz stvarnosti , ali uvijek su tu male ili velike intervencije autora (njegovo viđenje) dok naše viđenje stvarnosti ovisi i o perspektivi ,s koje su događaji prikazani.
Svijest koju imamo prije gledanja nekog filma o tome da li se radi o igranom filmu ili o dokumentarnom bitno mijenja naš pogled na taj film . Na film bi gledali potpuno drugačije da ne znamo je se radi o dokumentarnom ili je u pitanju igrani film . Razliku između igranog i dokumentarnog filma ljudi najčešće određuju kao razliku između izmišljenog i ne-izmišljenog. Razlika između namještenog za snimanje i onog što se odvija bez obzira na snimanje . Polazeći od toga , odlučila sam se za ovu temu da li je dokumentarac samo ono što je snimljeno bez ikakve intervencije ili je dokumentarac ipak namješten i režiran. Prvi dokumentarci su bili snimke ljudi , događaja, sportova , rata te svega što se odvijalo u svakodnevnici i našlo se ispred objektiva kamere , tek poslije rata su dokumentarci dobili svoju estetiku i intervenciju redatelja i snimatelja. Dokumentarcu je osnovni cilj stvoriti dojam o činjeničnom , stvarnom , zatečenom stanju . Dok je igranom filmu osnova „izmišljotina“ iako se i „izmišljotina“ može ali i ne mora temeljiti na istinitim činjenicama . Dokumentarni film nas informira o činjenicama , težnja svakog dokumentarca je pokazati zanimljive činjenice ili činjenice pokazati na zanimljiv način .Sustavnost može polaziti od uzročno- posljedičnog odvijanja zbivanja pa takav dokumentarac nazivamo narativnim dokumentarcem .
Farenheit 9/11, Michael Moore, 2003
Ključne značajke dokumentarnog filma ili dokumentarizma su činjeničnost ili izlagačka sustavnost. Također postoji nešto što se naziva „lažni dokumentarac“.Primjer za to bi uzela film Vrtlog Života (American Beauty - Sam Mendes, 1999) , u sredini filma , vidimo snimku koju mladić pokazuje djevojci, vidimo „amatersku“ snimku lišća i kese koja “pleše“ na vjetru . Na temelju tih osobina ,taj dio filma prepoznajemo kao dokumentaristički zapis . I „istinit“ i „lažni“ dokumentarac je isplaniran , a gledatelj ga prihvaća kao dokumentaristički.
Razmišljajući o tome da ga prikaže što više dokumentaristički redatelj u ovom slučaju „manipulator“ razvija postupke kako bi film prikazao što više realnim . Jedino čemu lažni dokumentarac ne pridonosi je kulturna funkcija koju svaki dokumentrac svojim svjedočenjem , istinom mora imati .
Bit dokumentarca je da redatelj ostvari svoj osobni stav prema stvarnosti , nešto što on smatra da je bitno da istakne , a ono drugo irelevantno odbacuje .Razlika između bilježenja stvarnosti i izrežiranog dokumentarca je velika . Prije se dokumentarcem smatrao samo film koji nije bio igrani , iako se s vremenom to promijenilo .Sada se redatelj i snimatelj upliću u dokumentarac , postaju sudionici tog filma jer se kamera postavlja na određeno mjesto , te se akteri mole da stanu tako da se oni vide ili određeni dio koji je bitan za prikazivanje.
Iako naravno da se stvaraju i još uvijek postoje dokumentarci koji prikazuju istinitost i zbilju, takav dokumentarc je prikaz života kakav akteri inače vode ,radnje koje inače rade.
Nakon svega teško je razlučiti prirodu dokumentarca , da li je on stvarno prenesena zbilja ljudi, događaja i mjesta ili je on izrežiran do te mjere da se može uspoređivati sa igranim filmom .
Post je objavljen 18.01.2011. u 02:55 sati.