Nisam neki ljubitelj rješavanja križaljki, ali ponekad se u dokolici primim i tog posla. Stručnjaci predlažu tu igru kao vježbu pamćenja. Riješim ja dosta tog, jer nisu to više one velike i teške nagradne križaljke od kojih se nešto očekuje, nego, čista zabava.
Sjećam se vremena kada su majka i njena prijateljica noćima rješavale križaljke, pakirale ih u koverte i slale na adrese raznih redakcija. To je bio njihov hobi. Moje majke već dugo nema, a njena prijateljica u svojim poznim godinama voli igru „ne ljuti se čovječe“. Moja prijateljica, njena kćer, pak ne voli, ali joj je jedini partner u toj igri. U nekim noćima mi zna poslati poruku, kako prije spavanja ima obvezu s majkom odigrati bar jednu partiju njene igre. Poruku poprati smajlićima.
Iza takvih poruka ostanem zamišljena neko vrijeme i s osmijehom se sjetim spornih rješenja iz križaljki; kada bi se vodoravno našla riječ s tri slova kao odgovor na pitanje: sportski rekvizit, one bi se uvijek pitale:
Kak'?
Pak ili Tak?
Onda bi se netko od prisutnih priključio i pametno predložio: Riješi okomito!
One bi ga obje pogledale ljutito, kao, ono...našao se pravi.
I često zbog tog, tak ili pak, križaljka bi ostala na stolu bez rješenja.
To jedno slovo bi zakompliciralo stvar. Prazno polje, bez rješenja zadatka okomito, ostalo bi prazno i za pojam vodoravno. Ta povezanost i ovisnost jednog polja o drugom, njegova popunjenost ili praznina, mojoj majci i njenoj prijateljici su predstavljale radost ili neraspoloženje. Nije to bilo neko takmičenje u znanju, jer su gotovo sva rješenja iz križaljki bila „već viđena“, ali je bio njihov hobi koji su voljele i jedan od načina kako su trošile svoje slobodno vrijeme i družile se. I onda je stvarno bilo glupo kada im je samo jedno slovo znalo pokvariti radost igre i truda.
Pozdravljam maminu prijateljicu, tetu V.
Sjećanje na te davne godine njihovog druženja, posebno u zimskim noćima, vratio mi je večerašnji sportski prilog na tv-u. Gledajući hokejaše, pomislih s osmijehom:
Kak?
Tak ili Pak?
Naravno, vijest da su se vrata Arene otvorila, pretpostavlja i rješenje aktualnih financijskih problema iz prethodnih dana, i vjeru da novootkriveni tehnički problem „puknuća ili razdvajanja“ betonskih ploča dvije godine stare građevine, je, kako stručnjaci kažu samo estetske, a ne i funkcionalne prirode.
Neočekivano, ovim postom si vratih neka draga sjećanja, uz nadu da ništa neće omesti one „moje pjevače“ da dođu prema planu uz dobrodošlicu na otvorena vrata „Ljepotice s Laništa“.
Post je objavljen 21.01.2011. u 21:58 sati.