Znam da se po ovdje napisanim stvarima ne bi reklo, ali oni koji me znaju znaju kakve živce imam. Po uvjerenju i životnom stavu sam nihilist i većinu vremena je zbilja ozbiljan projekt izbaciti me iz takta. Ono što me zbilja može raspizditi je nekultura i glupost, a najgore je kad su te dvije stvari objedinjene u jednoj osobi ili još gore kad se nađeš okružen takvima.
U zadnje vrijeme se nalazim u jednom za sebe pomalo neprirodnom okruženju, no to okruženje je bilo manje zlo od dva pa sam nekako zaglavila tu i nemam izbora. I svakog dana ostajem sve dublje i dublje šokirana količinom nekulture i bezobrazluka koji doživljavam. Ne od nadređenih. Ne od starijih koje sam prisiljena slušati. Od djece.
I zbilja se pitam, tko ih odgaja i kojim metodama…jer ako mene pitate za neke primjerke bi štala obavila bolji posao. Ne razumijem. Prvo što ne razumijem su ljudi koji dobiju djecu i podilkane. Shvaćam da ti dijete promijeni život, da se sve počne vrtjeti oko tog malog stvorenja koje zahtjeva ogromne količine pažnje, energije i strpljenja. Nadalje ne razumijem ove koji se ponašaju kao da su im djeca bogom dana (možda jesu vama bogom dana, ali ostatku svijeta, sorry to break it to you ali nitko nije bogom dan sam po sebi).
Od početka?
Najbolje.
Super mi je kad cure/žene još u trudnoći postanu prepametne. Kad odjednom kuže sve što dotad nisu, i sad su im se otvorili putovi otkrivanju tajni svemira ili barem spoznaja svijeta produbila koliko ljudska spoznaja može sezati. Dakle tog trenutka kad se spermij upucao njenom jajašcu i uvalio u stjenku maternice, automatski je dobila još jedan mozak makar je isti još na razini stanica. Jednom prigodom je takva jedna mlada trudnica izrazila neću reći neodobravanje, ali recimo…čuđenje nad mojim životnim izborima. Ne kužim što joj je to trebalo. Ispala je glupa na toliko razina da je to bilo komično. Ne znam zašto se javlja taj sindrom, ali sam ga vidjela kod nekih, najčešće onih kojima se trudnoća da se tako izrazim omakla. Moja teorije o tome zašto je tako, je malo politički nekorektna. Imam opak osjećaj da svoj „propust“ nadoknađuju velikooom kompenzacijom naknadne pameti okrenute svima drugima. Poštujem svačiji izbor, ali nemam zašto podnositi svačija sranja. Ječmenca se ne bojim.
Još su bolji roditelji koji od roditeljstva prave mučeništvo. To su oni ljudi koji kukaju oko svega, koji idu u najteže srednje škole na svijetu, ako idu na faks to je najteži faks na svijetu, ako ih pate roditelji, to su najgori roditelji na svijetu, ako je kriza u vezi to je najveća kriza na svijetu, to su jebeni dramaturzi koji samo znaju dramit i kukat da nikom na svijetu nije bilo gore nego njima sad. Vjerojatno jebena Ivana Orleanska nema pojma što je to mučenje…nju su samo živu spalili.
Fasciniraju me uistinu do krajnjih granica. Super su mi te mlade majke koje ne znaju okupati dijete bez konzorcija, koje ga ne znaju uspavati bez drame, koje sve žive maltretiraju s pričama o tome kako je njima grozno teško s tim nemoguće napornim djetetom. Posebno me sve to skupa fascinira zajedno s činjenicom da sam ja s 8 godina znala okupat bebu i spremit ju u čistu pelenu.Mora da su to sad neke hightech pelene kojima je teško rukovat:)
Doduše ako malo razmislim mene nije tako teško fascinirati. Jer fascinira me koješta. Također me fasciniraju i oni roditelji koji su stručni procijeniti da je njihova dvogodišnjakinja natprosječno inteligentna jer kuži da kad zakmeči mama dotrči s bočicom, ili da je njihov trogodišnjak iznimno talentiran za glazbu jer tuli kad mu puste Zumbiće. Mislim da je činjenica da je svaki čovjek poseban, tako i svaki mali čovjek, tim više jer je taj mali čovjek potencijal za sve. Ali kvragu sjašite im s vrata, to su djeca. Oni se smiju jer im se sviđaju boje ili likovi, ne zato jer kuže radnju. Pričala je nedavno jedna učiteljica kako je jednoj majci 7godišnjaka pokušavala dati do znanja da bi klinac trebao ići po prilagođenom programu na što je dobila knjigu Einsteinov sindrom uz uputu nek malo prouči tu knjigu pa će joj biti jasnije. Kakvo god da je dijete i je li talentirano ili prosječno, ili ima neke poteškoće u razvoju. Pizda vam materina nezahvalna, to je vaše dijete i morate ga voljeti takvo kakvo je, mnogi bi ljudi bili vrlo sretni da ga imaju, i ne bi od njega tražili da bude nešto što ne može biti.
Ne kužim zašto ljudi imaju zahvate na ličnosti kao da su imali lobotomiju. Jedino vrijede oni koji imaju djecu, svi razgovori se na djecu svode, sunce izlazi kad njihovo dijete otvori oči. Kako se zvala Bambijeva mama prije nego je dobila Bambija? (fora preuzeta od nekog s mal boljim forama od mojih). Nitko više ne zna tko su oni osim toga što su roditelji. To je ključno. Ne govorim ovo ko neka bijesna balavica koja ne voli djecu i ne želi ih nikad u životu imati. Smeta me što si ljudi daju koješta za pravo. Između ostalog ponašati se kao da oni koji nemaju djecu automatski ne vrijede jednako kao oni koji ih imaju.
No najjače mi je pošast koja se javlja kod ovih novih roditelja. Njihovo dijete nije bezobrazno, ono je genijalno pa ne podnosi autoritet. Njihovo dijete nije lijeno. Njihovo dijete je jednostavno pregenijalno da bi se zamaralo takvim sporednim stvarima kao što je škola. Nije neodgojeno, nego je jasno profesor glup i to dijete ga ne može slušati.više klinci nisu bezobrazni, oni su ili previše briljantni za naše mediokritete od profesora, ili presenzibilni da bi se s njima postupalo kao s nekom tamo običnom djecom. Često imaju i neki poremećaj pažnje jasno dijagnosticiran od strane medicinski google-obrazovanih roditelja. U isto vrijeme ti roditelji ne kuže da im po kući baulja kostur od 17godina, da im se kćer od 15 godina vucara okolo pijana i da im sin u 8.razredu puši. Ali znaju da nitko nema pojma kako se ophoditi snjihovim briljantnim djetetom.
Mislim vrhunac mi je bio kad je netko kog poznam izjavio da je doktorica debela baba bez zuba jer je žena popizdila zašto ne vježbaju s bebom jer mala ima neki problem s kukovima i žena je vidjela da oni to s njom ne rade. Jebiga s te strane kapa dolje mojim starcima, jer kad pogledam meni je prognoza bila gubitak funkcije lijeve ruke, ali je netko sa mnom nešto radio kako je trebalo i to je dalo rezultat koji je trebalo. Pa kad se zbroji da sam ljevak, sa 100%funkcijom ruke, da igram odbojku i ta udaram tom rukom:D da malo mi ti novi roditelji djeluju vrlo neozbiljno i glupo.
Nisam od onih koji su skloni pljuvati po klincima da je njima sve lagano divno i krasno i da je nama bilo 100x gore. To su gluposti, svakog dopadne nešto i sve ima svoje dvije strane. To jasno nije opravdanje i razlog za nekulturu. Ali kad mi netko ne zna osnovno, a ponaša se kao da je najveći autoritet na području i omalovažava sve koji mu nešto pokušavaju pokazati, to smatram odgovornošću roditelja.
Nadam se, doista se nadam da to nisu neki biološki imperativi koje ću upoznati ako nekad budem imala djecu. Jer zbilja mislim ako se ikad uhvatim u takvim nekim akcijama da ću počet lupat glavom u zid i da neću prestat dok ne prođem kroz njega:D
Post je objavljen 21.01.2011. u 09:00 sati.