DRŽAVA BEZ SOCIJALNE ODGOVORNOSTI
Slika našeg društva se donekle ne mijenja na bolje, nego ona već ide na gore. Šačica političara već godinama zavodi i opčarava hrvatski narod. Otkuda ta čarobna moć? Da jedna masa ljudi živi u koncentričnoj poslušnosti. Mnoge duše ne ispunjavaju svoj bitak. Sve se vrti u bogatstvu pojedinaca i šarenom kaosu naroda, a to je najpouzdaniji znak duhovnog i materijalnog propadanja. Mladi ljudi u svom razvoju nemaju ništa, osim svikavanja na podanički mentalitet. Oni bivaju uvučeni u začarani krug iz kojeg ne znaju van. Od te brojne vrste ljudi proizlazi i broj onih, koji mogu slobodno misliti i koji su najmanje privezani za stare klišeje i šablone. Slobodno misleći ljudi nemaju što izgubiti.
U ovakvoj državi svaki drugi čovjek je rob, želi li on to priznati ili ne. Po svom socijalnom položaju velika većina je šutljiva i nema glasa. Istu sliku nam pruža i generacija koja je prethodila prije nas. Znanost, politika, mediji,…, upijaju u sebe „šuplja vremena“ sve što proizlazi je otrcano i staro. S takvim žarom i prosvjeta poučava djecu u školama, te od malena stavljaju im lance na noge i ruke… Današnji čovjek jedva da bi mogao crpiti nadahnuće iz takvog razvoja, jer i svećenstvo i Crkva su se pokvarili do kraja. Hrvatsku preplavljuju himne, zastare, proslave, polažu se vijenci i pale svijeće,…, obilježavaju se dani i praznici, no veliča se Domovinski rat, ali narod sve više je pao u bijedu i siromaštvo.
U kavanama se priča „šank politika“, svi sve znaju, ali nitko ništa ne poduzima na bolje. Uz rijeke alkohola i drugih poroka se filozofira. Političare ne treba da ih se kritizira, ne treba da se s njima razgovara na grubi način, a naročito s predsjednikom države, premijerkom i šefom Sabora RH. Oni oblače na sebe, za kazalište, propisnu uobičajenu uniformu: kostrijet, vračarske plašteve i tko zna što sve. I da im se narod klanja i da ih gleda kao bogove, o kojima ovisi njihova sudbina. Svi znamo, da djeca igračke, tj. lutke vole: i narod mlad i nezreo zbog tog često „šarene igračke“ sebi stvori. Hrvatska i dalje (sad) nalazi se pod čarobnim utjecajem. Ona vuče iza sebe mnoge neraskidive konce, na kojima vise krpeni likovi. Sve je krajnje trulo, a duha revolucije nema. Zbirke najljepših govora i pisama se bacaju na smetlište. Pitam se: Kakav smo mi to narod Hrvati?
Nitko nikome ne da zalogaj kruha, gutljaj pića (vode), nema dobre prijateljske riječi i za nikoga - nitko ne mari. Mnogi ljudi su bez posla, dok mnoge ustanove koje su za to zadužene, kao da ih nije briga. Ali se u svakom slučaju nad tom pojavom treba zaustaviti, i razmisliti kuda nas sve to vodi? Političari su postali: krvnici, zločinci, krivokletnici, lažovi i banditi… Lopovima koji kradu i uništavaju raste cijena. „Gurajte dakle građani!“ Drugom zgodom ćemo o tome. Izgleda i ovo nije dan i vrijeme za odgovornost i raspravu… Redovi ulizica i poltrona stoje, pa ček da i osude pučkog pjesnika i književnika – koji ih je sve podsjetio da život ima cijenu i dostojanstvo i čast. Ako se tko psihički probudi, odnosno dođe svijesti neka podrži ŠTIT za pravdu i napredak.
U Bjelovaru, 20.11.2009.
C R O A T I A
NEZAVISNI KANDIDAT
Branko Stojković
brankostojkovic152@yahoo.com
095/814-82-90, 091/797-65-56
HRVATSKI POKRET ŠTIT
http://istinazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr
Post je objavljen 20.01.2011. u 14:32 sati.