P R I O P Ć E N J E
HRVATSKOG POKRETA „ŠTIT“ ZA JAVNOST
U HRVATSKOJ I SVIJETU
VOĐ POKRETA ŠTIT 50 DANA ZATVORA
ILI 9.200,00 KUNA KAZNE
Našao sam se pred sudom samo zato što sam rasvjetljavao „lanac agro
mafije“ koji u Bjelovarskom kraju već postoji od 1989., pa do 2010. godine.
Što se krije iza Nade Pejić i zadnjih 21 godinu njenog rada kao veterinarske
inspektorice? Na prijelazu 1989. na 1990. godinu u našu Bjelovarskobilogorsku
županiju dovezeno je 400 tona inficirane govedine sa salmonelom.
Po završetku „Domovinskog rata“ 1995. godine spaljivane su „lešine“ u
Paulovačkoj ciglani nedaleko od Velikog Trojstva. A 1997. godine u
Bjelovarskoj mesnoj industriji „Cromax“ počinje agera sa inficiranim i trulim
mesom, koje je poslije spaljivano u Dubrovačkoj kafileriji. Iste godine javlja se
afera sa mliječnom industrijom „Sirela“ oko mlijeka i uvoza mlijeka u prahu.
Dok već osam godina postoji ilegalna štavljionica kože u bivšem
bjelovarskom šinteraju za pse, što znači od 2002. godine. Nešto malo poslije
toga nedaleko od centra grada Bjelovara uskladišteno je 5000 tona zaražene
smjese. To koštano brašno uskladišteno je (bilo) u bivšoj Ivanovčanskoj
ciglani, gotovo stajalo je tu dvije godine. Te preko noći je odvezeno iz našeg
grada. Na svemu tome „agro mafija“ zarańivala je ogromne novce. Koliko je
samo poklano stoke bez veterinarskog pregleda u privatnim klaonicama?
Godine 2008., na privatnom imanju nadomak Bjelovara, nastale su krave iz
štale, gdje upućen je bio veterinar Z.D. da izvadi kravama krv. Navedene
krave više se nisu nalazile u objektu vlasnika, odnosno poslije su pronańene
slučajno poubijane i zakopane u ńubru. Eto, ovo su samo neke pojedinosti,
koje sam nabrojao. Meni bjelovarsko pravosuńe daje kaznu, a ne nagradu,
zato što sam štitio ljudska prava i slobode grańana,…, što sam štitio i čuvao
njihovo zdravlje… Pitam Vas: Jesam li osuńen iz inata ili po pravci???
REAGIRANJE NA JEDNU SRAMOTNU PRESUDU - KOJA JE
DONESENA U BJELOVARSKOJ PALAČI PRAVDE
Sutkinjo Sanela Horvat - tvoj sud i vińenje su lažni
Iz usta suca treba da izlazi znanje i usta njegova treba da štiti zakon. Ali vi ste
s puta zašli i zastranili u krivdi, učinili ste da se mnogi tako o zakon spotiču.
Niste se držali istine, nego ste bili u suńenju pristrani. Niste se držali ni
zakona ni prava. U tome slučaju bili ste nevjerni i dragom Bogu i ljudima.
Iznevjerili ste vašu struku i zakletvu s kojom ste se obvezali na poštenje.
Učinili ste sramotu, te oskvrnuli ste pravdu. No, tako vi ne poštujete čovjekov
život. I vi se pitate: zašto bih? - Gdje je Bog pravde? Ja sam Bog ! Ali varate
se – mislite da možete kršiti sve uredbe. I mislite da moje ime možete kaljati i
s njime se poigravati... Pitam vas: Kada ćete već jednom početi razlikovati
pravednike od grešnika? Ali bitno je bilo na sudskoj raspravi ritual sutkinje sa
raspelom i lančićem oko vrata. Ona je glumila sveticu i boginju pravde... Tako
mi je presudila. Očito me se na ovaj način hoće prikazati kao kriminalca.
Ja sam jedini čovjek u Hrvatskoj, koji je osuńen za takvo
kazneno djelo
U optužnom prijedlogu K-134/09 Općinskog državnog odvjetništva u
Bjelovara, opisano je, da Branko Stojković je 15. travnja 2008., u Bjelovaru,
na neutvrńen način došao do pisma, koje je u ime Gorzavet Veterinarske
ambulante d.o.o Bjelovar, Franjo Gorzavet poslao veterinarskoj inspekciji i
uredu Nade Pejić, u Ul.I.Gundulića br.1 Bjelovar. Pismo je bilo upućeno kao
obična pošiljka.
Branko Stojković iz Bjelovara o sadržaju pisma obavijestio je telefonom
novinarku Novinske kuće „24 sata“ Tinu Legin, zatim je putem fax ureńaja
dostavio dnevnom tisku, dakle, neovlašteno je otvorio tuńe pismo i drugome
predao sadržaj, pa time je počinio kazneno djelo protiv slobode tajnosti pisma
i drugih pošiljaka – označeno i kažnjivo po odredbi članka 130. stavka 1.
Kaznenog zakona. Stoga predlažem da se kazni sa pedeset dnevnih
prosječnih osobnih dohodaka u Republici Hrvatskoj.
Sutkinja figurira kao čista i pravedna osoba
Na Općinskom sudu u Bjelovaru uopće nije ni subjektivno ni objektivno
dokazano da sam to pismo ja otvorio. Nije se poštivala ni obrana moje
odvjetnice. Osuńen sam jer sam previše znao. Ovo je sramota za pravosudni
sustav. Je li sramotna presuda zato, jer je riječ o „agromafiji“? Presudom
sutkinja je stekla bon u klubu bogatih i moćnih, kupila je sebi zaštitu od
zakona. Opće više nije bitno „gdje su zaražene krave“ i što se sve iza toga
krije, samo je bitno - kako se je našla kopija pošiljke u rukama Branka
Stojkovića. Više nisu bitne ni karantene, ni vańenje krvi, ni krave...
Sudska zabluda
Mislim da je pravda otišla u krivom smjeru. Sutkinja u svojoj presudi navodi
da; „ja se nisam popravio“, od čega - sam se ja to - trebao popraviti? Presuda
je otišla na stranu krivde. Pejićka se je na sudu sva tresla, a i Gorzavet se je
tužio – da mu je pao tlak i da mu nije dobro... Tako oni padali su od „čistoće
savjesti“ u nesvijest... A ja sam cijelo vrijeme bio miran i staložen. Iako su
svjedoci bili upozoreni da svaka lažna izjava je kazneno djelo, u zapisnik je
ušlo lažno svjedočenje i krivokletstvo od Nade Pejić. (Da je Ministarstvo
poljoprivrede spriječilo štampanje teksta, da je nastala velika zbrka oko
„kravljeg ludila“, čak da je to sve došlo do ureda u Briselu i EU. Novinarka
Tina Legin izjavila je da to nije bila istina.) Održane su četiri rasprave. Na
svakoj raspravi sutkinja me je prekidala i nije mi dozvoljavala da govorim. Na
svaku slijedeću zakazanu raspravu sutkinja mi je prijeteći govorila da ukoliko
se ne odazovem na slijedeću raspravu biti ću doveden po policiji a moguće je
i odreńivanje pritvora.
Čujte dakle ovo, glavari i suci kuće pravedničke, vi koji se pravedni gradite, te
izvrćete sve što je ispravno – gadi mi se – ono što govorite i radite... Reći ću
samo jedan primjer: Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske, je
predao 10.000 (deset tisuća) tuńih tajnih dokumenata i pisama Haaškom
sudu. Gotovo svi dokumenti i pisma su nosili oznaku državne tajne, pa on nije
za to odgovarao. Pitam: Jesmo li pred zakonom svi isti?
Ova država koja je nominacija samo na papiru, nikada meni - ovakva država
nije ništa pružila, tj. dala. Što onda od mene traži, da joj budem odgovoran.
Ja ne mogu priznati takvu državu, a ni njen (takav) sud i Zakone, te i one koji
me „mistifikatorski“ sude... Ovakvi montirani procesi izazivaju revolt kod
svakog normalnog čovjeka... Znači, bez ikakvih dokaza sam osuńen. Nije ni
dokazano da (to) dotično pismo je uopće poslano. A uostalom to pismo nije ni
vlasništvo Nade Pejić, koja je podnijela kaznenu prijavu protiv mene.
Dana 29. ožujka 2010. i Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u
vijeću sastavljenom od suca Mladena Piškorca kao predsjednika vijeća, te
sutkinja Ivanke Šarko i Dajane Barbarić – Valentić kao članova vijeća,
potvrdili su presudu (Kž-21/10-3) Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-134/09-
19., sutkinje Sanele Horvat, kao sudca pojedinca. Prvi i drugi sud, Općinskog
i Županijskog suda u Bjelovaru, u teškoj su destrukciji.
Na kraju što reći na sve ovo:
Sanela Horvat ti si prokleta „Biblijska smokva“ koja ne daješ plodove.
U Bjelovaru, 20. 05. 2010.
Branko Stojković
Post je objavljen 20.01.2011. u 13:11 sati.