Za one koji su na satovima fizike spavala ili premirali od straha da ih netko nešto ne pita: magnetsko je polje prostor koji nastaje muvanjem električnih naboja i magnetskih dipola, a mjerna mu je jedinica Tesla (da, po Nikoli). U ovim magnetskim poljima ja bih prije bila električni naboj nego dipol, ali o ukusima je izlišno raspravljati. I razumljivo je kako se mogu izgubiti u toj i takvoj situaciji, mislim, magnetskom polju. Kad je u pitanju muvanje većeg broja nečega i/ili nekoga ja se nužno izgubim, izgledam kao mačka na cesti u središtu grada - samo mi oči panično bljeskaju. Pa me ljudi previde. Ispadem im iz vidnog polja. Opet polje...
The Magnetic Fields je u onoj kategoriji glazbe o kojoj sam pisala u prethodnom "ispadu" - nisam bila svjesna njihovog postojanja do prije mjesec dana. Što zapravo nije u redu. Zato sada pedantno preslušavam sve do čega sam uspjela doći. Vjerujem da naslovi pjesmica tipa "You Must Be Out of Your Mind", "You Love to Fail", "The Desperate Things You Made Me Do" obrazlažu moj uloženi trud. Zamrzla sam se u svojoj omiljenoj fotelji kad sam prvi put čula "All My Little Words", a kineski je čaj dobio jednu sasvim novu dimenziju u mom životu. Zabavlja me informacija da je veliki mag iza i ispred banda, Stephen Merritt, deklarirani gay. Inače, ime benda nema veze s kratkim tečajem fizike s početka, nego s naslovom romana Andrea Bretona. Koji je, još jedna zabavna, prvi NADREALNI roman. Pa ti sad nemoj vjerovati da ti se stvari u životu uvijek pojavljuju po nekom, unaprijed, zapisanom redu vožnje.
Post je objavljen 19.01.2011. u 18:44 sati.