Plavo-zeleni svijet Sipadana posvuda je oko mene. Kad god svjetiljkom prošaram po dnu, kao čarolijom ocrtavam šarene poteze. Oživljavaju nevjerojatne boje i oblici koje samo najbolja mašta može stvoriti. Koralji ovdje vladaju, neki mali poput lepeza, drugi kao jelenski rogovi, treći poput ogromnog mozga nekog čudovišta, skupocjene frizure neke dame... i još na stotine ovakvih opisa. Oko njih rastu i šarene moruzgve te ostali žarnjaci. Uokolo se motaju ribice, sve šarenija jedna od druge. Ipak, ni sve to nije impresivno kao velike plivajuće životinje. Odjednom se pojavljuje veliko jato vitkih barakuda – kruže blizu površine poput usporenog vodenog tornada. Još su veća jata srebrnkastih jackfisha (ne znam hrvatske nazive ovih vrsta) koji potpuno zastiru pogled. Konvoji bumphead parrotfisha prolaze polako uz plitko dno, njihova izbeljena lica s izbočenim ustima podsjećaju na bezazlene aliene. Tu su još i razne sipe, murine, a velika je raznolikost i mikrosvijeta poput malih šarenih puževa (nudibranchia). Mnogo rjeđi, ali spektakularniji su morski psi. Oni ubiru danak ovog mesnog bogatstva, no ujutro i prijepodne još se izležavaju na morskom dnu. Tek kasnije će ovi oštrozubci krenuti u lov. Vrhunac ronjenja na Sipadanu ipak nisu ribe. Nad dnu primjećujem eliptični obris – zelena morska kornjača! Kao da je na podmorskoj plaži, izvalila se nepomično dok me gleda kako joj polako prilazim. Promatra me svojim velikim očima. Nešto kasnije primjećujem drugu, elegantno pliva svojim perajastim nogama, grabeći put površine vode...
Sipadan je jedna od najboljih lokacija za ronjenje gdje je opažanje kornjača garantirano. Indo-pacifički bazen je središte ocenaske biološke raznolikosti, a ovaj mali otočić je u njegovom samom srcu. Koraljni grebeni su dragulj u kruni tog bogatstva. Pretpostavlja se da na svim koraljnim grebenima na svijetu obitava milijun vrsta, a na svakom pojedinačno se može naći i do 3000. „Sad imamo netaknuto umjetničko djelo... dragulj“ govorio je Jacques Cousteau otkrivši ovu lokaciju.
I da nema ničeg živog, samo ronjenje već bi bilo užitak. Temperatura vode i na 25 metara dubine drži živu od 25-27şC! Sukladno tome je oprema lagana – tanki neopreni bez nogavica i rukava kakva mi na sjeveru koristimo za rafting. Oblačenje i svlačenje traje manje od minute! Nema straha od gubljenja – voda je vrlo vrlo bistra, pogotovo kada ju osvijetli jako tropsko sunce. Jedini problem je što tih 200 bara zraka traje tako kratko, prekratko dok se uživa u ronjenju. S oprezne udaljenosti smo gledali raznorazne ribe poput srodnika škrpina (npr. stone fish) i riba pauna. Pokušavali smo se držati na sigurnoj udaljenosti i od koralja, iako se znalo zalomit da nam noga okrzne kojeg pa se ili porežemo ili opećemo na njega, ali na svu sreću, sve su to samo sitne, bezopasne neugodnosti :)!
Najbolji koralji su raspoređeni u obruću oko otoka Sipadana, na mjestu gdje dubina počinje naglo padati. Otok su stvorili vulkani, izdignuvši ga 500 metara iznad morskog dna, a krov su doradili koralji. Neprestanim rastom i umiranjem to je živ, samorastući otok. Unutar obruća je dubina vrlo mala i prevladava koraljni pijesak. Sam otočić je bujno obrastao kišnom šumom. Iako je blizu drugog Malezijskog otočja, između Sipadana i ostalih otoka nalazi se golema morska brazda dubine preko 500 metara, pa je Sipadan zbog svoje geologije vrlo zanimljiv i na njemu nalazimo golemu biološku raznolikost, kao i vrlo očuvano stanište.
Iako sada pripada Maleziji, do nedavno su se oko njega sporili Malezija, Indonezija i Filipini. Od rješavanja političkog pitanja Sipadana, na otoku boravi jedino patrola vojske, dok je posjet za ronioce dozvoljen tijekom dana. Ipak, kako je otok prilično malen, prekobrojni turisti su počeli ugrožavati opstanak samog grebena pa je uvedena dnevna kvota od 120 ronioca dnevno. Pošto je navala u sezoni poprilična (6.-8.mjesec), a svaki ronilački centar ima svega nekoliko dozvola, za ronjenje na Sipadanu se ponekad potrebno prijaviti i preko pola godine unaprijed. No kako trenutno nije visoka sezona jer još traje kišna sezona, odlazak na Sipadan je puno jednostavniji. Mi smo se prijavili „svega“ 3 tjedna ranije.
Od brojnih operatera, odabrali smo onaj s najvećim brojem urona, iako na prvi pogled ne izgleda previše primamljivo u usporedbi s ostalim operaterima. Naime, većina nudi smještaj na otoku Mabulu koji iz daljine izgleda kao raj na zemlji- pješćana plaža i tirkizno more... dok je naš smještaj usred mora na bivšoj naftnoj platformi... Do same platforme se dolazi čamcem, a onda se liftom dižemo 7-8 metara iznad mora gdje se nalazi glavni dio ronilačkog centra. S jedne strane je dio za opremanje za urone, dok drugi dio pripada baru/restoranu i recepciji. Iznad glavne etaže se s jedne strane nalazi paluba za sunčanje, dok ostatak čine kabine koje podsjećaju na one brodske. Naša ronilačka ekipa se sastojala od nas 7 plus naš ronilački vodič (2 Šveđana, 2 Kanađana, Australka i mi) što je relativno mala grupa pa se nismo previše gužvali u vodi :)! U 3 dana uspjeli smo skupiti čak 10 urona, od čega smo 2 dana ronili na Sipadanu (6 urona; dok ostali operateri mogu osigurati eventualno jedan odlazak, odnosno 3 urona).
Nakon uživanja u podvodnom rajskom vrtu, vraćamo se na kopno i krećemo u potragu za orangutanima...
fotografije pogledajte na link:
galerija fotografija
Post je objavljen 19.01.2011. u 13:28 sati.