Arijana Čulina
Izdavač: Mozaik knjiga
Od četrdesete nadalje trebali bismo oplakivati svaki novi dan kojim smo bliži kraju.
Zar nebi bilo prirodnije da se čovjek približi prirodi, a ne da se njezine umrtvljene dijelove približava njemu?
Pored toliko pametnih mudraca, iskusnih djedova, baba, napisanih knjiga, savjeta i izreka, mi ponavljamo iste greške. Zaljubljeni u vječnost, ne želimo shvatiti prolaznost i ljubiti trenutak.
I hijene su bile male bebe, ali ih je nagon za preživljavanjem pretvorio u zvijeri. Po nekim teorijama, i mi smo dio tog svijeta. I zato počinjem od djetinjstva. Dovoljno sam pametan da shvatim da za srvajvl u današnjem svijetu moram postati hijena.
Od trenutka kad pokažeš da možeš kakit sam, obučavaju te da sve ostalo moraš činiti sam. Zato sam toliko stiskao svoje govno. Znao sam da mi je to jedini period u životu, zadnja šansa da netko drugi čisti moje sranje.
A moja stara ko zadnja glupača sve njegove fore je popila, sva pravila igre prihvatila. Prekinula školovanje, zatvorila se u kuću, a kad je konačno shvatila, bilo je prekasno. Nestala je ljubav, ostala je muka u vidu oca, mene i borbe za preživljavanje. I dok trenutak otrežnjenja većina muškaraca rješava bijegom u kafić, nečija druga njedra, utakmicu i šta ti ja znam, ženi uglavnom ne preostaje ništa drugo nego se uhvatiti u koštac s krhotinama koje su ostal eiza zajedničkog života. U našem slučaju najveća krhotina bio sam ja.
Dovoljno sam bio nesretan da bih pomislio kako ću jednom biti sretan. Ko bi doli, mora jednom stići gori.
S deset godina, igrajući se partizana i Nijemaca, još nisam bio svjestan svoje nesretne zvijezde, sve pehove ovog svijeta pripisivao sam slučajnosti. Ali nemili događaji i bezizlazne situacije u koje sam prečesto upadao više nisu mogle biti samo slučajnost – ako ni zbog čega, a onda zbog sistema velikih brojki. Opet matematika. Zašto je baš mene uvijek dopalo da budem neprijatelj, pitao sam se nakon niza odigranih uloga jednog te istog negativca.
Dovoljno sam bio osjećajan da shvatim da ću morati postati bezosjećajan.
Pametniji rade za gluplje i još su nerijetko sretni kad im mogu udovoljiti.
Lažima su se stvari puno brže sređivale. I to saznanje sam negdje spremio u skrovitu vijugu malog mozga.
Da bi zaštitio sebe, moraš ignorirati sve oko sebe.
Nisam izabrao sebe, domovinu, mamu, tatu, krvna zrnca, a bogme ni brlog u kojem sam se našao. Netko drugi je to sve za mene izabrao, morta ću se naučiti da ostalo izaberem sam.
Žene su danas postale zahtjevne. Sve što su stoljećima u sebi skrivale i potiskivale sad izbacuju na površinu.
Dobrota je na ovom svijetu golo siroče. I. Andrić
Tako je to u ljubavi, poslu, prijateljstvu. Kad god pokažeš da ti je do nečega jako stalo, suprotnoj strani postaješ nezanimljiv i automatski se stavlja u nadmoćnu poziciju, u osobu koja diktira pravila. Da nisam svojoj ženi iskreno iskazivao ljubav, nastojao joj ugoditi, osluškivao njezino bilo, ispunjavao njezine želje, dandanas bi se borila za moju naklonost, a ovako... Moja pažnja postajala joj je dosadna, moje prisustvo iritantno, moji poljupci slinavi, moje tijelo odbojno.
Misli pijanih ljudi zamagljene su i oslobođene svake brige.
Nikada ne govorite prijateljima koliko vam dobro ide, samo ćete dobiti neprijatelje.
Svakog novog dana trebaš zakopati prethodni. Prošlost je ionako bačeno vrijeme. Greške ne možeš ispraviti ni lijepe trenutke vratiti. Nakon nekog vremena sve postaje iluzija.
Post je objavljen 18.01.2011. u 14:51 sati.