Pisao sam više puta, ne samo na ovom blogu, da je tragedija hrvatske emigracije između Drugog svjetskog rata i Domovinskom u tome što je UDBa/SDB/SDS uvijek bolje znala stanje u samoj emigraciji, nego emigracija sama. Hrvatska emigracija je bila probušena kao švicarski sir, npr. njemačko suđenje Krunoslavu Pratesu zbog ubojstva Stjepana Đurekovića svjedoči to ponajviše. Inače, Đureković nije bio ubijen zato što je bio veliki Hrvat, nego što je spremno svjedočio o kriminalu u INA-i, koje su provodili ljudi oko Mike Špiljke (pravi Mika je daleko od onog lika iz viceva o njemu), a Služba državne sigurnosti i INA su neraskidivo povezane, kao i sve jugoslavenske firme koje su se bavile vanjskom trgovinom. A eto, nakon desetljeća političke kontrole, danas/jučer je, navodno odabran, prvi stručni nadzorni odbor u povijesti te firme.
Svaki put kad se netko sjetio prigovarat Jugoslaviji oko političkih zatvorenika, čudesno je eksplodirala negdje ustaška bomba, nekakvi zaluđeni ustaški jadnici su oteli kakav avion i u cijelom svijetu je krenula haranga oko NDH, ustaških zločina, dva milijuna mrtvih Srba (ako ne i tri), hrvatske zločinačke prirode, te naravno teorija, da nema SFRJ i druga Tita, koji eto drži dva, tri ustaška intelektualca pod ključem, SFRJ bi se raspala, vaskrsnula bi zločinačka NDH i opet bi balkanski hrvatski fašisti pojeli dva milijuna Srba. Naravno, sve te emigrantske spačine je redovno organizirala UDBa, kako bi se Jugu pokazalo u što boljem svjetlu.
Da je moguće 2011. izvoditi iste fore, samo zato što njemačka država traži Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, glavare hrvatskog odsjeka UDBe/SDS-a, stvarno spada u kategoriju "vjerovali ili ne". Naravno da ne postoji nikakva skupina Feniks (koje cinično podsjećanje na Bugojansku skupinu, još jednu slavnu UDBinu točku), naravno da nitko ne šalje bombe hrvatskoj ambasadi od samih Hrvata u Njemačkoj, nego je sve to igrokaz kako bi se Ivu Josipovića prikazalo kao mučenika za bratstvo i jedinstvo JI Europe, Perkovića i Mustače, njegove suradnike kao nevine ovčice koje su čuvale poštene Jugoslovene od ustaške pošasti.
Kada beogradski sudovi traže Vukovarce da im sude za genocid, kada ražalovani udbaši izvode svoje stare trikove, čovjek se stvarno pita koji kurac su ljudi ginuli u prošlom ratu, koji kurac je toliko ljudi raseljeno, kada su odnosi moći jednaki kao 1989.
Stvarno žalosno.
Pero Panonski
Post je objavljen 18.01.2011. u 00:18 sati.