Marketing
...nikada nisam mislila da cu opet pisati o njemu...
...jos manje da ce me nakon toliko vremena zbuniti jedan
njegov usputni osmijeh...
...onako samo u prolazu...
...nisam cak mislila niti uzvratiti mu...
...ali ono sto sam ja znala o njemu
i ono sto je on znao o meni,
izmamilo je uzvrat bez da se potrudila nasmjesiti se...
...od toga trena razmisljam o tome...
...sto li nam to uopce treba...
...nije li nasa prica odavno zavrsena...??...
...istina je...na scenu su stupili neki novi glumci,
ali mi smo i dalje medu njima...
...kontaktirmo...izricito ocima i vrlo rijetko
kada se vec sretnemo i kada je nuzno...
...kada je neizbjezno...
...kada se ne mozemo praviti da nismo uocili jedno drugo...
...i da...tu smo...
...na sceni smo...
...kao i one veceri kada se prica cinila zavrsenom...
...kada su svi kao i dan danas mislili kako tako doista to i jest...
...ali ti i ja usputnim osmijehom,kao
nasim nacinom komunikacije znamo da si nismo rekli sve...
...ono sto nas i danas veze jest upravo ovo:
...oboje nosimo na lancicu po polovinu jedne davno polomljene tajne,
ali ne pokusavamo je sastaviti...
...ko' zna zasto...
...koliko je to sada uopce bitno kada
je scenarij drugaciji...
...kada s njim igra neka nova glumica...
...a uz mene je neki drugi glumac...
...ipak...
...samo se ponekad gledamo...
...kada nas nitko ne gleda...
...ali tko tu ima sto od toga...
...sve izgleda nekako tuzno
od kada ne igramo tu ulogu skupa...
...ali hej...
...mi se i dalje onako u polazu uspijemo
nasmjesiti jedno drugome...
...sto iz provokacije...
...sto iz neostvarenih snova...
...sto iz onoga sto i dalje postoji u nama...
...ono nesto sto ne pokusavamo sastaviti...
...ko' zna zasto...
...nedostaju mi slike u ovom postu...ali nikako nisam naisla na one prave koje bi mogle opisati ono sto je ovog trena u meni...osim ove jedne kojom nisam pretjerano zadovoljna ali eto...
...lijep pozdrav...
...i nasmijte se...bit cete sretniji...:)...
Post je objavljen 17.01.2011. u 21:24 sati.