Marketing
Pet lakih koraka
Sinoć mi je u srid noći palo na pamet računat koji je najmanji broj koji se može podijelit sa 1, 2, 3, 4 i 5!
Mislim, to šta meni zna past na pamet u srid noći, bolje vam je ne znat, u stvari, ne smin reć ni deseti dio tih mojih noćnih misaonih vrludanja, a ko zna, možda bi se od svega toga moga jednom napravit film. Kako je Rašomon već snimljen, morat ću smislit neki drugi naslov.
Dakle, koji je najmanji broj djeljiv sa 1, 2, 3, 4 i 5? Hm, ček ček da nije dvadeset? Nije, ne može sa tri... Trideset? Šipak, trideset ne može sa četiri! Četrdeset... opet ne može sa tri... Pedeset... a čoviče, ova trica maksimalno zajebaje, ne može ni pedeset.
Ajmo dalje, pedeset i pet ništa, šezdeset... evo ga! Šezdeset je najmanji broj djeljiv sa svih pet! Hm, nije to ni malo!
Ali vidi vidi vraga, broj šezdeset je isto tako djeljiv i sa šest! Dakle, najmanji zajednički višekratnik isti je i za prvih pet i za prvih šest brojeva!? Pa to je paradoks svoje vrste! Dakle, možemo izvuć pouku - tamo di može stat pet, može i šest. Molim da se ovo senzacionalno otkriće zabilježi u matematičkim udžbenicima kao Brodov poučak!
A kad smo već u ritmu pet-šest laganih koraka, moram se pohvalit kako smo i ovog vikenda bili veoma aktivni. Usput, ispričavam se Ani koja nas je ljubazno pozvala na dvodnevno krstarenje Biokovom, ali eto, kako smo tijekom subotnje večeri morali rješavat vruću problematiku, jednostavno nije bilo moguće sve to ukomponirat u menuet za Lokvu i Vošac.
Određene pripadnice nježnijeg spola vole reć kako je jedina razlika između dječaka i bivših dječaka, to ka oće reć zrelih (hm) muškaraca, u veličini njihovih igračaka. Kao ono, kad su mali skupljaju autiće, traktore, bagere, dizalice a nešto kasnije sve to konkretiziraju u dimenziju više. Istina, većina ih tokom odrastanja odustane od radnih strojeva, tek rijetki požele orat, kopat i ziđat, nemam pojma zašto, ali blože moj autići su konstanta, možda zato što pojedini sretnici uz nešto bolji i veći autić obično dobiju i lutkicu kao bonus. Hm, zašto bi se odrasli muškarci igrali s lutkicama, to je sad već neka druga tema.
Eh, da, zamalo sam izgubija poantu šta sam zapravo tija reć. Nisam siguran je li to u redu, ali kad vidim kakve sve igračke poklanjam sebi za blagdane i rođendane, moram se duboko zabrinut. Naime, uvatija sam sebe kako u zadnje vrime stalno kupujem teče, lonce, pršure, pijate, nemate pojma koliko mi je gušt to kupovat, jednostavno ne mogu odolit kad vidim lipu teču, trenutno mi se po glavi vrzmaju one keramičke tavice čuja sam da su odlične i ovaj, čekaj malo kad mi je ono rođendan, za dva miseca, aha, doobro...(prijateljima na znanje jel...)
Eto nekidan sam uspija nabavit električnu peku čak iz Turske, (odma sam je prozva Šeherezada) jerbo takvih stvari nema u nas kupit i sad lagano eksperimentiram, proučavam sve moguće kombinacije mesića i kumpirića, uglavnom, mogu potvrdit da kad Šeherezada zagrije svoju pećnicu na dvista pedeset, kad užge grijač i gori i doli, pa se onako sva lipo zarumeni, mmmm asti koliko slasti bude u njoj...
I sad, kako se svima hvalim sa svojom novom ljubavi, moje društvance poželilo za subotu uvečer nešto lagano, vegetarijansko... Može, odlično, uvalit ću malo kumpira, kapule, kiseloga kupusa, kukuruza, mrvicu kadulje i kopra. Peka vegetarijana, sve na K!
Hm, a kad je već sve na K, zašto onda ne uvalit još malo Kobasice i Kamburgera!? U svakom slučaju, bija sam vrlo zadovoljan kako mi je ispala K-peka, pogotovo zato šta mi je bilo prvi put, istina nikakvih fotografija tog pothvata nemam, ali uostalom, šta će vam fotografije? Ka da se od fotografije možete najist!?
Nakon Ka-peke, morali smo napravit Ka-đir, i to ni manje ni više na Crnopac, jugoistočni dio Velebita. Znate di je to, od Tulovih greda iza kantuna još malo desno, e ma naravno da znate.
E sad, ne mogu vam sa potpunom sigurnošću reć jesmo li uspili u našem naumu jer su me moje tri suputnice potpuno zamantale tako da mi je taj uspon na Crnopac ispa skroz lagan, ma nisam se njanci ni spotija.
Uglavnom, dugo smo se vozili, još duže hodali, ali nekako sam taj Crnopac drukčije zamišlja, puno viši i nepristupačniji.
Čak smo naišli na jednu staru utvrdu koja mi je izgledala pljunuta Kličevica!
I nemam blage odakle se stvorilo more blizu Crnopca!?
Čak i jezero!?
Pa dobro, ponekad se i greškom mogu dogodit zanimljive stvari...
Hm, izgleda da ne bi smija konzumirat Ka-peku prije planinarenja jer mi se sve izmišalo u glavi.
Toliko da mogu računat koji je najmanji broj koji se može podijelit sa svim brojevima od jedan do deset!
Prvi koji pogodi može doć ove subote na novu Ka-peku 
Post je objavljen 18.01.2011. u 11:12 sati.