Utonem tako u neke svoje misli i kao da zaboravim tko sam i da uopće jesam. Mjenjaju se neke slike, nestvarne, a ipak ovdje… ovdje doživljajem… Kao da se krećem njima.
Trudim se kretati put neke čistoće, neke jasnoće koja sigurnost stvara. Tada se stvara osjećaj zadovoljstva. Poskoći nešto bestjelesno u meni. Da, da, to je to!!! Toliko često to tražim, a tako je jasno. I zaigran sobom primjetih kako izmiće. Ulazim neoprezno opet u svijet kalkulacija, u svijet izmjene u kojoj kao da nisam onaj koji jesam, ili jesam onaj koji nisam. Letim poljima beskraja na kojima kao iskre dolaze slike prošlih nekih vremena, a ja kao da nastojim biti.
O Bože, koliko je duša prošlo mimo? Koliko bola i radosti prođe, a da ne vidjeh, da ne osjetih. Koliki su, kao i ja često, u nadi očekivali i tražili. Zar sam toliko besćutan da ne vidim ono bitno. Onoga koji vapi tražeći istinu, tražeći one koji i njega čekaju. One koji čekaju ikoga… na pustoj livadi u noći.
Nekako često u takovu stanju nadletim bojno polje nakon bitke. Bilo je to u sukobu želja. Puno je mladih kretalo put velikih obećanja, put slika u koje ih uvedoše dokazom moći. Mnogi dođoše ne svojom voljom na livadu obećanja. Na livadi obećanja gdje nestvarno 'biti će stvarno'. Na livadi obećanja onih što kalkuliraju tugom i radošču omeđenoj njihovim neznanjem, nemoći, glupošću i zloćom, mladost traži vrijeme svoje, vrijeme radosti za voljene svoje. Moćnik tjera u viziju svoju u kojoj bez neprijatelja on ni misliti nezna. Moćnik moći lažne likujući o moći toj tjera u spoznaju mladost njemu podatoj.
A istina mnogima na strani ovoj i onoj jest svijetlo što sažima sve. I još pri svijesti bolni poriziv svim voljenima, te potom ikome. Ruka što vapi u poslijednjem pozdravu svijetu. Koliki tako čekahu makar trunak ljubavi, sliku voljene djece i žeme, majke …
Nadlijećem livadu. Noć hladnoga vjetra. Vapaji. Ovdje neprijatelja nema. Neprijatelji odoše u glave onih koji će i dalje kalkulirati u svijtu svojih prividnioh moći.
Braćo u vapaju, neka poruka ljubavi vaše uđe u srca sva. Neka svijedoći o istini. Nisu na livadi ovoj pali neprijatelji. Bili su to ljudi što na krive putove su pošli; putove lažnih obećanja.
I prošla su vremena. Kiše su ispirale livade i natapale ih za nove živote. Cvijetovi su darivali sebe životu. I kao da nestaje događaj u vremenu kojega kao da ni bilo nije, a neki novi mladi nalaze svijet kalkuliranja i stvaranja moći. Ne, neka srca vaša ne pođu putem moći.
I u mislima svojim dolazim na livadu cvijetnu. Darujem sebe cvijetu. Tko li je svoju bol ostavio ovdje u nekom vremenu? Što li je sve ovo? Pružam ti ruku brate neznani, na livadi mračnoj. I ti si, kao i cvijet, svjedoćio ljubav ovdje.
Braćo draga, ne tražite više od onoga što dato je svijetom. Darujte ljubav svijetu. Ona je jedina moć. Moć istine. Prosvijetlite put onima koji krivo krenuše. Shvatiti je da moći nema, jer jedino Istina jest.
U mislima mnoge slike mi lete. Jesam li? Misao, misao, misao … :)
Post je objavljen 17.01.2011. u 12:43 sati.