Marketing
Bečki treninzi - Ottakringerbad
S plivačkim treninzima sam počeo prije Nove godine u Zagrebu. Dobio sam dobre savjete i vježbe te se trudim ne to pustiti u vjetar. Neko vrijeme neću dolaziti u Zagreb, pa sam odlučio u Beču potražiti bazen. Ima ih mnogo, nabrojio sam 41, što uključuje i ljetna kupališta, otvorene i zatvorene bazene te jedan brod s bazenom.
Prošlo ljeto sam bio na kupalištima uz Dunav i na otvorenom kupalištu "Stadionbad".
Subota je i otišao sam pogledati i probati bazen u 16. bezirku (okrugu), koji nosi ime Ottakringer. Ottakringer je i poznato pivo, no kvart je poznat kao tursko-jugoslavenski. Ne radi se o nekakvom getu, nego postoje "jeftiniji" kvartovi, gdje dolaze doseljenici. U ovom slučaju turci i doseljenici s prostora bivše Jugoslavije.
Prije nego sam krenuo na bazen (Ottakringerbad), pogledao sam na webu kako se do tamo dolazi. Postoji web strana, gdje upišete polaznu i odredišnu točku i dobijete informaciju kako do tamo stići koristeći razna prometala javnog prijevoza, bicikla, automobila ili pješke. Obično pogledam na karti, zapamtim prijelaze i krenem. Tako sam i ovaj puta. Na mjestu gdje sam izašao iz podzemne i trebao prijeći u autobus sam se malo izgubio, pa sam ušao u tramvaj koji me je jedno vrijeme vozio u dobrom smjeru, a nakon toga skrenuo. Dio sam odradio pješice. Iz tramvaja sam vidio kako me prolazi "moj" autobus, pa kad sam došao na stanicu, jednostavno sam produžio pješke, ignorirajući svjesnost o učestalosti bečkog javnog prometa. Prije nego sam došao do druge stanice, prošao me još jedan autobus, a do bazena, još jedan. Eto, tako je nastala poslovica: Tko nema u glavi, ima u nogama.
Došao sam do zgrade. Ništa impozantno. Na šalteru uzimam kartu za dva sata zabave. To me košta 3,7 EUR, dakle, nešto skuplje nego u Zagrebu. Svlačionice ništa posebno, ali svatko ima svoj pretinac za stvari. Nakon presvlačenja dolazim do tuševa. Ipak su u boljem stanju nego zagrebački. Dolazim do bazena. Zapravo su tu dva bazena, jedan s tornjem za skakanje, a drugi za plivanje. Samo jedna traka je odvojena, a u ostalima svatko pronalazi svoje mjesto. Uguravam se i pazim da se s nekim ne sudarim. Iznenađen sam količinom plivača u vremenu između 12:40 i 13:40. Očekivao sam da će ljudi biti na ručku. Radim svoje tehničke vježbice. Nakon pola sata bazen se prilično ispraznio. Plivam bez opreza da ću se s nekim sudariti. No, moja radost ne traje dugo. Uskoro na bazem dolaze dva oca s petero klinaca, te neka majka s još jednim klincem i bazen je odjednom pun. Ne bi oni meni smetali da se nisu razišli po cijelom bazenu, ignorirajući da postoje plivači, koji plivaju u trakama i da ih okomiti prelasci ili stajanja u vodi smetaju. Iskreno me živciraju, a vrijeđa me spoznaja da su to moji zemljaci (u širem smislu). U ovom slučaju se radi o hrvatima ili bosancima, no, bez obzira iz kojeg su dijela, domaći (austrijanci) na temelju takvih pripadnika generaliziraju i sve nas smatraju, blago rečeno - nekulturnima.
Na web strani od bazena (Ottakringerbad), postoje pritužbe korisnika, pa je jedan to spomenuo te sam bio pripremljen na to. S bazenom nisam zadovoljan. Plitak je, pa sam u početku mislio da ću rukom zapeti za dno, a i nije mi blizu, tako da ne očekujem ponovni posjet.
Zbog narušenog komformiteta plivanja, završio sam trening sa samo jednim otplivanim kilometrom.
U povratku me je dočekala duga, baš kao i na dolasku. Dan je bio sunčan i topao (10°C), kako god će mi to zvučati smiješno za 6 mjeseci.
Post je objavljen 15.01.2011. u 23:55 sati.