Protiv svjetlosnog zagadjenja, Glas Istre, 16.1.2011.
Vlada je s prve sjednice u ovoj godini 7. siječnja poslala u saborsku proceduru nacrt prijedloga Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja. Riječ je o prvom takvom zakonu u Hrvatskoj. Njime se propisuju obveze operatera rasvjete i jedinica lokalne uprave da ojačaju zaštitu zdravlja i uštede u potrošnji struje.
Po HEP-ovim podacima godišnje se za javnu rasvjetu utroši oko 270 tisuća kilovata, što je trošak od 116 milijuna kuna za općine i gradove. Na sjednici Vlade je Branko Bačić, ministar zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, rekao da bi se primjenom zakona uštedjelo više od 50 posto tog novca.
Na stranicama Ministarstva piše da do 20. siječnja traje javna rasprava o tom nacrtu zakona koji će u Saboru ići na dva čitanja. Primjedbe, mišljenja i prijedlozi na nacrt zakona (tekst je objavljen na web-stranici Ministarstva) se mogu slati na adresu Ministarstva, faksom, elektroničkom poštom ili donijeti osobno u pisarnicu Ministarstva, a detalji se mogu pogledati na njihovoj internet stranici.
Svjetlosno onečišćenje je promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovana unošenjem umjetno proizvedene svjetlosti čime se gubi noćno nebo, odnosno noćna tama i remeti životni ritam svim živim bićima. Izraz svjetlosno onečišćenje se u hrvatskom zakonodavstvu prvi put pojavio 2007. u Zakonu o zaštiti okoliša.
Cilj Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja je poticanje i promocija korištenja što kvalitetnije, ali i jeftinije rasvjete da bismo se zaštitili od nepotrebnih, nekorisnih i štetnih emisija svjetlosti u prostor unutar i izvan zone koju treba osvijetliti, kao i mjere zaštite noćnog neba od prekomjernog osvjetljenja.
To se posebno odnosi na javnu rasvjetu, ali i onu koja osvjetljava prometnice i javne površine, željezničke postaje, morske i zračne luke, proizvodna postrojenja i poslovne objekte, spomenike kulture, vjerske i sportske objekte, pročelja, objekte za oglašavanje, gradilišta…
Po podacima Ministarstva, u 147 gradova i općina su već uložena značajna sredstva u ekološku rasvjetu uz sufinanciranje Vlade od 40 milijuna kuna. Za provedbu Zakona o zaštiti od svjetlosnog zagađenja su nužna velika financijska sredstva pa je zato predviđeno sedam godina za njegovu implementaciju s time da je planirano da stupi na snagu 1. srpnja ove godine. (Selvina BENIĆ)
Ekološka po materijalu, ali ne i po učinku
Marino Tumpić, predsjednik Astronomske udruge Vidulini iz Kanfanara, smatra da su političari napokon shvatili da je taj zakon nužnost ako želimo biti u EU-u. No ističe i utjecaje svjetlotehničkog lobija koji u zakon pokušava progurati neke odredbe koje bi u konačnici, smatra, omogućavale da se i dalje postavlja neekološka rasvjeta. Zato je značajno i točno definiranje pojma "ekološki". Pod ekološkom rasvjetom se smatraju rasvjetna tijela od materijala koji se mogu reciklirati dok se, naglašava Tumpić, ne spominje isijavanje svjetla jer ako ono ide prema nebu, onda stvara svjetlosno zagađenje. - Rasvjetno tijelo može biti ekološko po materijalu, ali ne i u smislu zaštite neba, kaže Tumpić.
Dobri i loši primjeri
Kao pozitivan primjer Tumpić ističe industrijsku zonu Žminj, osvijetljenu ekološkim lampadinama. Za rasvjetu TDR-a u Kanfanaru kaže da je negativan primjer jer je na parkiralištu, valjda, 200 lampadina koje svijetle - u nebo. Tu se stvar popravlja sama od sebe jer kada za koju godinu narastu stabla, njihove će krošnje ublažiti tu rasvjetu. "Cirkusom" naziva rasvjetu zvonika u Vodnjanu. Za BINA-Istru kaže da se popravlja jer je, nakon svjetlocida na čvorištima Kanfanar i Žminj, koje naziva "ubojicama noćnog neba središnje Istre", za nova čvorišta kupljena prihvatljiva rasvjeta koju još treba montirati horizontalno tako da baca svjetlost prema tlu.
Nije vat nego luks
- Zakon bi bio vrlo velik i kvalitetan pomak i jako je dobro da se u to krenulo, tvrdi Korado Korlević, voditelj zvjezdarnice u Višnjanu i predsjednik Hrvatske udruge za zaštitu noćnog neba, koja je u listopadu lani osnovana u Malom Lošinju. Kaže da je Lastovo jedini otok u Hrvatskoj koji ima sačuvano noćno nebo. Veli i da u tekstu prijedloga zakona ima grešaka i činjenica koje nisu točne pa bi bilo bolje da se malo sačekalo. Tako se, na primjer, kao jedinica za mjerenje svjetlosnog toka spominje vat, dok je to u stvarnosti luks.
Komentar
Vati ili Luksi
Treba to prvenstveno iscitavati kao dodatne zavrzlane, kako se po tom bitnom pitanju nebi poduzelo nista! Godinama oplakujem to kriminalno razbacivanje javne rasvjete sa svog doma nadmorske visine od 330 metara, pred kojim se prostire pogled na sedamdesdatak naselja, sela i gradova, sve do preko Jadrana od Grada do Venecije.
Redovito pratim zalaze sunca u svim godisnjim sezonama, i to zlocinacko tempiranje javne rasvjete koja nam neljudski prkosi za citavih sat i pola svakog dana, samo zato da HEP umnozi svoje profite.
Uzaludne sve intervencije iz osobnog kontakta sa “nadleznim”, kao i putem javnih glasila.
Ako jedan Pariz gaji osjecaje dozivljavanja vecernjeg sutona, dotle se ovdje velebno osvjetljavaju nekultivirane graze da se u njima ne zagube nocni sismici.
Odlika skupljaca javnih sramota ocito je jaca od njih.
Post je objavljen 16.01.2011. u 21:22 sati.