Znam da će mnogi reči da je ovo prožvakana tema, da su kladioničari bolesnici koje treba liječiti na psihijatriji, da je klađenje bacanje para, da je....
Ja bih rekao nije li bacane novca igranje Lota, Tombole, kupovanje srećki, u očekivanju dobitka koji će riješiti sve naše probleme.
Dugo sam igrač na sreću. Nekada davno to je bila Sportska prognoza. Uvijek sam bio svjestan činjenice da sve igre na sreću podliježi zakonu Vjerovatnosti i statistike. Znam i da sve kladionice i HL žive od uplata a ne od državnih potpora.
Uvijek sam bio svjestan i jedne notorne činjenice: Kladionice zarađuju na fiksevima! Nema sigurnog rezultata i kombinacije na kojima možemo zaraditi bogatstvo.
Meni je klađenje igra za vikend. Razradio sam sebi na kompu jednostavnu izradu kombinacija. Desetak kuna po lističu (kombinaciji), dva do tri lističa sasvim su dovoljni. Desetak, dvadesetak, kuna nije problem izgubiti i to daje draž slobodnoj igri. Zaraditi na pet parova na deset kuna tisućuipo kunića ispunjava zadovoljstvom.
Moj je moto: Ako banke privlače klijente činjenicom da daju kamate za o,..?% veće od konkurencije (na godišnjoj razini), zašto se ne poigrat mogučnošću znatno veće zarade po uloženom za jedan dan!
Znati ograničiti sebe i svoja očekivanja, osnova je igre na dobitak, klađenja.
I jutros sam nakon podizanja dobitka zadovoljno ispijao svoje pivce u Snacku pored kladionice, mrmljajuči sam sebi u brk: Nije puno, a'l je srcu drago! Kao da se i Sunce svojim zrakama radovalo mojoj sreći.

Bilježim se sa štovanjem i želim sreću svima koji ju izazivaju svjesni da je sve samo igra.
