Svatko nek preorava svoju zivotnu njivu prema vlastitom nahodjenju, moci i osobnim umjecima. Prema nasljednim stecevinama, autohtonom lokalitetu, prema stecenim iskustvima, tehnoloskim datostima, i nadasve prema komplesnostima imanentnog duhovnog bica.
Ponekad me tu uhvati zarka zelja skoknuti i do Carlsruha da potrazim Sloterdjika, mozda ako se jos nije nasao neki Sancho Panza, koji ce ga zdusno pratiti kontinentalnim prostarnstvima i u duvetu gromko da raznosimo ulicama Europe rijeci Petera Medawara:
„ Izraz 'dobro obrazovani' podsjeca na krajnje pronicljivu primjedbu da je sirenje srednjoskolskog i fakultetskog obrazovanja pridonijelo nastanku velikog broja ljudi koji cesto imaju dobar razvijen smisao za kulturu i knjisku ucenost, ali to obrazovanje daleko premasuje njihove sposobnosti a n a l i t i c k o g r a z m i s l j a n j a.“ (ovdje podvucno)
„Nije li to sjajno receno“, (pita se Sloterdjik). „To je primjer pisanja od kojeg dobivam potrebu da istrcim na ulicu i podjelim ga s nekim – bilo s kime – jer je previse dobar da ga cuvam za sebe.“
Post je objavljen 16.01.2011. u 12:24 sati.