Toliko se osjećam praznim, toliko se osjećam jadnim i malim, kao prazno zvono u koje niti želje ne žele prebivati a kamoli da netko u njemu može preživjeti...
Naoko, sve je u redu, naoko sve imam, i sve to što imam, blaženstvo bi bilo za nekoga a opet u meni prokletstvo biva.
Kuda poći ili se okrenuti, u koju stranu uputiti pogled kada nigdje ne doseže isti, i kad mi paraju ljudski hihoti uši...
O tako bi zanjekao sve, i sebe, i tako bi se otupio da ne čujem ovu tišinu unutar sebe, da ne osjetim ništa više, da ne osjetim tu prazninu.
Dosta mi je iščekivanja, sada je pitanje Biti ili ne biti, nestati ili postati, nešto veće i jače, nešto što ima svoju formu čovjeka, a ne odbljesak svojih snova i nadanja preslikanih u neka prošla vremena ili vremena dolazećih trudova.
Gdje je istina, gdje je put, gdje li se sakrila zlatna nit koja povezuje sve u cjelinu jednu?!
Kako je samoća jasna i glasna, toliko glasna da u gomili ljudi,žamora i cereka prosto boli ista.
Svi tornjevi svijeta sa svojim glasnicima ne mogu nadjačati onu prokletu tišinu koja se samoćom proziva.
Jadna li je sudba čovjeka kada ti i kamen ima veću radost i puninu što postoji...
I tako, duraš, spustiš glavu,nabaciš taj ladni kurvin osmjeh i gledaš čovjeka u oči koji pred tobom izvodi neke glimase, maše rukama, bez tona, ti čekaš da kreneš dalje nesvjestan da si bio igdje.
I tako tumaraš jednom nedjeljom, od stola do stola, od lica do lica i jedino što se pitaš dal je netko otkrio tvoju tajnu..nadaš se da nije, pa za sigurnost svoga srama ti se keziš više, izvlačeći zadnje atome snage da nešto i prozboriš, samo da drugi ne otkriju koliko si sam...
I prođe tako dan prvi...
Soulfinder odgovara...
Sada uviđaš ono što ti je bilo skriveno
ništa što si od svijeta naučio nije dovoljno
da u njega se sakriješ.
I sada, kada vidiš da si gol
i da nemaš niti štita niti oklopa
da nemaš više ništa
da ne postojiš,
sada si spreman ući.
Kada dođe tvoj smrti tren
kada bude molio za život svoj
kada budeš jecao da je lakše umrijeti
nego ovako živjeti
tada će ti se i uslišiti.
To je Apokalipsa života tvoga
to je Smak svijeta ,
svijeta unutar tebe....
Poradi drugog...
[/IMG]
Post je objavljen 16.01.2011. u 09:49 sati.