Prosle smo subote isli na Edino prvo sankanje (kazem prvo jer ono sto ga je prije godinu dana tata vodio, a Edo nije htio ni da pomirise sanke to se ne racuna :)). Prvo smo se malo namucili dok smo nasli sanke jer su u prvih 5 prodavnica sve bile rasprodane, ali se potraga itekako isplatila. Edo je uzivao! Osmijeh mu nije silazio sa lica, a kad se prvi put spustio sa mnom odlucio je da je on dovoljno veliki da moze da ide sam i da mu mama treba samo da ga malo pogura :))
Ovo je nase sankaliste - zivimo u gradu koji je jedan od rijtkih sto ima skijaliste sa ski liftom u centru grada. Do skijalista se sa jedne strane nalazi brdo sa snowboarding, a sa druge brdo za sankanje.
Penjemo se uz brdo kako bi se on mogao spustiti sam :)
Kao sto rekoh, uzivao je i osmijeh mu nije silazio sa lica. A svako spustanje bile je uz jedan veliki "jeeeee" ili "jipiiiiii".
Kad su se nosic i obrazi zarumenili znali smo da je vrijeme da idemo kuci
A sad jedva cekamo da bude bar nekoliko stepeni toplije pa da idemo opet.
Post je objavljen 16.01.2011. u 02:19 sati.