U ovom našem društvu pod pokroviteljstvom nezamjenjive vlasti čije jednoumlje seže nešto malo dublje od onoga kojega smo 1991. godine zbacili, sve funkcionira po obrascu „zna se“. A to je; da živimo puno bolje nego što mislimo. Drugim riječima – nismo svjesni koliko nam je dobro, lijepo i izobiljno (mislim na izobilje). Nadasve se tu misli još i na pravnu sigurnost kao čedo našega kuma Šeksa i na duhovno osvještenje zahvaljujući uredniku Glasa Koncila, Mikleniću, i u Ogulinu svojevremeno zahvaljujući Gargamelu. Naravno –fizičku i materijalnu sigurnost, slobodu misli i pisanja osigurava Ministarstvo unutarnjih poslova. Eto, tako je to u zemlji blagostanja, u zemlji koju je stvario sam Bog po mjeri Hrvata.
To je zapravo samo osvrt na prošlotjednu temu ovoga bloga, za koju neki, na čelu s velečasnim Jurkovićem, misle da je lažna. Naime, radi se o krimenu da vam bez bilo čijega znanja promijene ime u rodnom listu! Da li se ovo dogodilo još nekomu osim meni – ne znam. Meni su se u životu događale neke situacije koje drugima nisu, ali ovdje se, čini mi se, radi o nečem koje će još nekoga dočekati. Naime, uz susretljivost našega Matičnog ureda došli smo u dodir sa zagrebačkim Uredom koji je odmah znao o čemu se radi i obvezao se da će nam poslati neku tiskanicu koju treba ispuniti da se ispravi nečija oholost.
Oholost sam upisao iz razloga što smatram da za ovakav postupak vlasti i Crkve nije dovoljno reći da su oni bahati. Bahatost je blagi izraz pa oholost bolje odgovara. Oholost je prvi od sedam glavnih grijeha, da ne kažem smrtnih, prema člancima vjere kršćanske, premda je ovo moja slobodna procjena.
Ako vi niste sigurni da li ćete od kuće do posla doći u komadu, pa ako niste sigurni da li će vam netko u isto vrijeme promijeniti ime – tko ste vi, čovječe? Uvjeravam vas da je čovjeku lakše što prilikom hapšenja i boravka u zatvoru izgubi integritet, nago kada na „slobodi“ izgubi identitet! Ne želim vam ni jedno ni drugo! Nadam se da ću ovaj tjedan riješiti svoj identitet i da ću vam to u nedjelju pokušati pojasniti. Toliko o prošlom postu.
Uvijek sam ljubomoran na one intelektualce koji pri čitanju neke knjige znaju odrediti autora premda im je ta knjiga bez korica, znači bez imena autora. Ja mogu prepoznati samo dijelove Novoga zavjeta i kolumne Milana Ivkošića. Mislim da bih prepoznao i misli Ivana Miklenića, ako bi bile bez potpisa. Zato se nastojim literarno uzdići da mogu pratiti barem Slobodana Šnajdera u Novom listu.
Tako sam nedavno pročitao da su u Rusiji, za vrijeme carevanja posljednjih Romanova; Nikolaja II i carice Aleksandre djelovali hlisti. Hlisti su bili pripadnici pravoslavne sekte. Sekti je, navodno, pripadao i Grigorij Rasputin, kontroverzni savjetnik carice Aleksandre. Ta sekta imala je za cilj kajanje. A kako bi se iskreno mogli kajati morali su prethodno, ili povremeno (još bolje), živjeti griješno. To se odnosilo ponajprije na slobodne seksualne aktivnosti prilikom ekstatičkog stanja svijesti na tajnim sastancima sa ženama. Nakon sustreta i odnosa sa slobodnim ženama nije trebalo tražiti veći grijeh za veliko kajanje.
Ne bi se moglo reći da i s ove strane kršćanstva nije bilo čudnih slučajeva. Nešto slično događalo se svetom Augustinu koji je svojevremeno živio životom užitka pa je zatražio od Boga: „Bože daj mi kreposti – ali ne još“! (Bio je oprezan).
Vratit ću se do oholosti kao osnovnog karaktera naše vlasti na državnoi i ovoj lokalnoj razini. Oholost je razlog što običan građanin ne može doći do gradonačelnika zatražiti pomoć u bilo kojem smislu, oholost je kriva što se vlast hvali kako krvari za dobrobit građana, a oni nezahvalni pa ne primjećuju to, pješaci prigovaraju što po ulicama ne mogu hodati jer ih vozači prskaju, a neće da si kupe kola, vozači razbijaju automobile po tim razrovanim cestama, a neće da idu pješice. Pa tko će im udovoljiti? Kanalizacija se gradi već sedamnaest godina, a još nema pročistača, plin je po riječima današnjeg župana trebao biti instaliran pred petnaest godina, a još ga nema. Kranjčevka još nije otvorena, a već je zatvoren Hrvatski olimpijski centar Bjelolasica. Na Bjelolasici nema umjetnoga snijega jer, kažu, da su topove još '91. prebacili u SAO Krajinu, a do danas nisu vratili. HOC je napredovao samo u smislu direktora sportskog dijela, kada su za zimske sportove vaterpolista iz zagrebačke Mladosti zamijenili s vaterpolistom iz dubravačkog Juga.
Vlast, umjesto sa slobodnim ženama, bludi s talačkim narodom pa će se nakon izbora imati razloga kajati kao nekada hlisti. A da s vlašću nisu zadovoljni samo lijevo orijentirani, dokazuju sve češći prosvjedi branitelja, pa čak i na dan priznanja Republike Hrvatske!
Post je objavljen 16.01.2011. u 06:00 sati.