Generacijama koje danas gmizu rubovima jedne kolosalne socijalne epohe dozrelih specificno drustvenih odnosa, izmedju minornog posjednickog parazitizma i vecinsko proizvodjackih snaga, potonjima ni izbliza ne biva osigurana njihova stvaralacka egzistencijalost, cime bivaju uvrsteni u jedinstvenu krnju planetarnu vrstu, otudjenu od vlastitih proizvodnih sredstava, i posma podredjenu interesnom ispadnistvu koje se metamorfno odcjepilo u posjednickog monstruma, mentalno i fizicki posve zakrzljalog, da bi se brinuo o svojoj stvaralackoj impotenciji.
Ovdje se jos samo moze dodati epohalna misao sazeta u poglavlju Sumanuto Drustvo velike socijoloske suvremene analize iz djela: Doktrina Soka, Naomi Klain :
„Gledajuci prema nadolazecim katastrofama-ekoloskim i politickim- cesto pretpostavljamo da cemo se svi zajedno suociti s njima, da su nam potrebne vodje koji shvacaju koliko vec plovimo tim kursom samounistenja. Ipak, nisam toliko sigurna. Mozda je dio razloga zasto se toliki dio nasih elita, i politickih i korporacijskih, miri s klimatskim promjenama taj sto su uvjereni da ce ih novac spasiti od najgorega. To bar djelomicno moze objasniti i cinjenicu zasto toliki broj Bushevih pristasa potjece iz krscanske zajednice Posljenjih dana. U igri nije samo potreba za vjerovanjem da postoji pomocni izlaz iz svijeta koji stvaraju. Vaznije je da drugi dolazak parabola sto stvaraju na ovom svijetu- sustav koji saziva razaranje i katastrofu da bi, nakon toga, privatnim helikopterima i zracnim mostovima sebe i svoje prijatelje prenio u
bozansku sigurnost.“
Dotle se Balkan i dalje hrani mrznjom prema „prokletom susjedstvu“, liska se traznjica posjednickom „dobrocinitelju“, klanja se ispraznim znamenjima nacionalistickih i popadijskih beztidnosti i podmiruje svoje zivotne rate ekraniziranom ispijanju njegovog znoja, krvi i suza iz kalezi tlaciteljske ljeve, desne, onosvjetske i zemaljske drustvene gamadi.
Kao da je neka opca koma nadvladala ovim podnebljem.
Post je objavljen 15.01.2011. u 13:53 sati.