Svi mi potajno želimo da nam baba vračara, osoba stručna za čitanje zvijezda oliti pisanje horoskopa ili samo dobronamjerni susjed veli kako smo super pet, kako zapravo ni ne znamo kako nam je dobro ili kako je baš sad trenutak hvatanja svoje životne sreće uplatom famoznog listića koji će nam donijeti brdo para, pa samim time i riješiti svih naših sadašnjih nepremostivih briga. Za koje mi mislimo da su brige.
Noo...
Naravno da život ide dalje, da nismo ni uplatili, a kamoli dobili puste pare, pa samim time i dalje grcamo u nekim dugovima, problemima...
No, to što smo u dobrom ljubavnom odnosu, to što su svi zdravi, to što smo (eventualno sitno) napredovali ili što zapravo i dalje radimo i dobivamo redovitu plaću (za razliku od mnogih što nemaju) - to se uzima kao normalno. Neš' ti novosti. Novost je nešto veeliko i spektakularno...
Doduše, prije dvije godine mi je u jednom godišnjem horoskopu pisalo kako ću se baciti na pisanje. Ja? A kad tamo - nije prošlo ni pola godine i stvorila se ona mala slatka knjižica.
Prošle godine mi je u istom horoskopu pisalo da ću preživjeti godinu, te da ću krenuti u neki sport (doduše, piše trčanje) da se odmaknem od teških misli - opet je sve bilo tako. Na kraju je godina ipak prošla koliko toliko u redu, bilo je puno (novih) radosti za koje nisam ni znala da ima snage/volje/godina, te sam otkrila jogu. Nije trčanje, ali jaako mi godi i pomaže.
Ove godine mi se smješe romantična putovanja sa životnim partnerom. Baš me zanima u što će se to uvrgnuti.
Ps. Da vam sad ne pričam kako je bilo doobro nekidan u Pećuhu. Suvenir? Torba.
Post je objavljen 15.01.2011. u 12:44 sati.