Marketing
Đe si ba Sulejmane, dugo te kod nas nije bilo?!
*Muhtesem Yuzyil, english subtitle
Znate li ćirilicu i bugarski? Ok, znam da su mlađe generacije hendikepirane što se ćirilice tiče, ali barem bugarski, ha, kao jedan od jezika Europske Unije? Pa baš nitko? Za turski ni ne pitam da me bolan ne pošaljete u neku stvar. Eto koliko strani jezici i pisma znače, jer da znate ijedno od ovo dvoje - sad bi mogli pratiti novu tursku sapunjaru na ćirilićne titlove uz bugarski prijevod ko´ od šale 
ovako se znam potite i patite, jer tko vam je kriv što u školi niste dovoljno cijenili nauk i djelo svete braće Ćirila i Metoda.
Krenulo je naime Muhtesem Yuzyil / Veličanstveno stoljeće - nova sapunica, koja doduše još ne igra u nas, nego samo u Turskoj. Pa ovih dana, osim pobuna sa istoka, sranja u Tunisu, poplava u Zemlji Ispod, iznad i naokolo - stižu i vijesti da je 70tak tisuća Turaka izašlo na prosvjede jer se u prvoj epizodi ove serije prikazalo previše haremske golotinje, alkohola i seksa 
Bokte, to je serija za mene.
Sedamdeset tisuća Turaka ej! Toliko Hrvata ne izađe na ulice ni kad su sindikalni prosvjedi. Dajte majkumu, otkupite to pronto! Opijum ionako dolazi s istoka, opijuma za narod dajte! Šeherezada, Ezel, Asi, Strasti Orijenta, šta je još jedno govno u moru šita...
vid´Onura što je zgodan ko Sulejman, pravo mi porasto u očiman 
A svima vama kojima je smetala Onurova brada dok nam je onomad bio u bujrum gostima, evo zašto ju je čoek puštao - za ulogu Sulejmana Veličanstvenog. Čoek se spremao za ulogu, a ne zato što je božemeprosti četnik 
Sulejman Veličanstveni je, za one koji pamte pokoju lekciju iz škole, fakat bio jedan veličanstven, totalno nekonvencionalan tip i sultan, ratnik i pjesnik koji je govorio šest jezika, ambiciozno uzdigao moćno carstvo, bio sklon romantici i užitku, oženio slavensku priležnicu iz harema, a evo konačno posmrtno snimio i sapunicu. A mi smo ga, nitko drugi doli mi Hrvati, itekako dobro znali ugostiti i prije Konzuma, Onura i Šeherezade, čak stoljećima prije. To je, naime, baš onaj Sulejman koji je odapeo papke pod Sigetom, a na kojeg je junački jurišao naš veliki Nikola Šubić Zrinski.
Pogledajte samo ovaj dojmljiv i dramatičan početak sapunice, takomisvega, nama koji smo ludi za Tudorima, Fedorima i Todorima, Todorićima, Carringtonovima, Glembajevima i ostalom kostimiranom bagrom u povijesnim sapunicama, koje tako primamljivo lažiraju & kopiraju povijest i sadašnjost - ova sapunjara prokleto obećava. Progovorit ćemo mi s njima sve jezike, samo valja čitati ono sitnim slovima i između redaka, ono Made in koje u dućanu prilipe pa sakriju etiketom.
U boj, u boj sada hrabra braćo! - kako veli opera Nikola Šubić Zrinjski, Ivana pl. Zajca...
...za kojom luduju i na čiju su završnu ariju posebno napaljeni Japanci. Ah ti kamikazični Japanci, oni naprosto obožaaaaavaju tu cijeli spiku o časti i žrtvi za dom: "Navik on živi ki zgine pošteno." Eh moj Nikola, kad bi tako barem bilo. Ali u nas poštenje i mrtve najmanje poštuju.
Iako je turski sultan, Sulejman Veličanstveni, pred Sigetom u svom šatoru iznenada umro (e hebiga, sad sam vam otkrila kraj serije) - lukavi vezir Mehmed-paša Sokolović naše gore list - turskoj vojsci taji i prikriva sultanovu smrt (tko će komu nego svoj janjičar svomu), da ne bi izgubili moral i kako ne bi došlo do pobune.
Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali ´hrvatski Leonida´ Zrinski i preživjeli junaci provaljuju iz grada, te junački pogibaju, skupo prodajući svoje živote:
"Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!"
Nije mu pomogao
Mrtvom Nikoli janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu, koja je potom tramakavana Europom dok se konačno nije skrasila u obiteljskoj grobnici Zrinskih, u kompleksu pavlinskog samostana, lokalitetu nedaleko Čakovca. Mađari ga i danas obožavaju i znaju kao Mikloša Zrinjeg (a neki se pitaju zašto je bio velik, pogledajte samo kolka mu je bila glava).
Slave ga dakle Mađari, slave ga Japanci, pa se vi sad mislite kako u Hrvatskoj završavaju junaci...
a) na Todorićevoj platnoj listi,
b) Tadićevoj ratnoj listi,
c) ili već nekoj listi za odstrel, jelte...
no da, naprosto Veličanstveno?
Post je objavljen 14.01.2011. u 00:03 sati.