Nesnosno smo odijeljeni od svijeta
Barem su tako govorile novine
Studije o plovilima
I niskom raslinju.
Kada je mjesto kamo odlažem ogrjev
Slupam se vikendom i pogledom kružim za toplinom
zalegnem u sebe u napuštena
skloništa
u staklenku s medom. I izdahnem.
ali nitko nije sretan
nitko se ne odaje počinku
voljela bih da sam sama i da pričam mnogim jezicima
da si mogu priznati
čuvaj me nježno kao biljku
posadi na skrovito mjesto gdje se skuplja kolonija mrava
gdje se skuplja voda i sluti na proljeće
posadi me na poznato kamenje
i zareži zrak u korijen
da prividom obilježena tražim put ka zemlji.
nitko se ne odaje
tajnama ni opijumu
postajem ti bliska kao neka vrst ptice
(ovo nisu moje noge to nije moje gnijezdo)
postajem daleka kao obzor
(raspolažem imetkom oblaka i kapi)
I sklanjam pred pogledima
U papire
Kutije
S večeri naginjem na nježnosti
Kao nešto naučeno.
Post je objavljen 12.01.2011. u 14:39 sati.