Marketing
nedodirnute ljubavnice
- revitalizirani post od 11.1.2011.
Početkom devedesetih, one godine kad je Neven Čorak proglašen Mister Universumom, došao mi je jednog dana da ima tri karte za izbor Miss Hrvatske. Kad je to čula moja odvjetnica, koju sam izabrao jer je imala velike sise, odmah je uzviknula: „Tri karte! Idem i ja!“
Tako smo se našli u četvrtom redu gledališta za izbor Miss Hrvatske. Čorak je došao u majici kratkih rukava, ramenima je zauzimao još po pola stolice sa svake strane a ruke su mu izgledale kao pneumatske bušilice za asfalt, moja odvjetnica je došla u dekolteu koji je blještao i nije bilo kandidatkinje koja je izašla na pozornicu da se nije zagrcnula ne mogavši ne spaziti njih dvoje. Naravno, pri tome sam im i ja bio u vidnom polju sjedeći postrance kao prilijepljeni čvarak.
Pozornica se poput slova T u sredini produživala duboko u gledalište. Kandidatkinje su prvo paradnim korakom prošetale po toj pisti da ih svaki gledatelj može razgledati izbliza i sa svih strana, a zatim zauzimale mjesto na pozornici – otprilike pet metara ispred nas – i čekale da ih ponovo prozovu. U stroju vitkih djevojaka koji se sve više širio nasuprot nas stala je među prvima jedna izuzetno zgodna cura iz Rijeke. Kako joj zadatak dok se sve ostale natjecateljke ne izredaju nije bio ništa drugo nego da stoji, prsi se i smješka, kratila je vrijeme ne samo prateći izlaske ostalih nego i prelazeći pogledom po gledateljima. Neizbježno, dekolte moje odvjetnice i Čorak upali su joj u oči. Vremenom se zaboravila. Drčno stajanje na visokim petama je naporan posao, pa se opustila, opala su joj ramena, sise se lagano spustile, ukazao se trbuščić, a smiješak se pretopio u tupi izraz lica kao da čeka tramvaj. Ulovio sam trenutak kad joj je pogled kliznuo s dekoltea moje odvjetnice na mene, trgnuo se, ispravio na stolici, zabio oba kažiprsta u uglove usta i groteskno ih razvukao. Zaustavila je pogled privučena mojim kretnjama, začuđeno uzdigla obrve zbog neuobičajene geste, a zatim je shvatila. Naglo se uspravila, isprsila, uvukla trbuščić i bljesnula zavodljivim osmjehom. Potvrdno sam joj kimnuo glavom.
Natjecanje je prekinuto nekakvim estradnim nastupom. Na binu je izašla neka danas već zaboravljena tadašnja popularna zvjezdica i krenula mučiti sva osjetila prisutnih. Da sam znao da će otpjevati tri pjesme izišao bih već na početku prve i vratio se kad ode. Ovako sam bio zatečen početkom svake nove kao da me netko zalio kantom hladne vode i patio čekajući da završi. Riječanka se isključila i posvetila proučavanju publike, s tim da joj pogled više nije samo neutralno klizio preko mene, nego se svaki put zaustavio, zadržao i neko vrijeme smo se gledali oči u oči. Pri trećoj pjesmi je i njoj već bilo svega dosta. Zaboravila se i iznova sparušala. Uglovi usana su joj se savinuli prema dolje, a obrazi opustili.
Pričekao sam da se njezin pogled zaustavi na meni i naglo ispravio, isprsio, zabio kažiprste u uglove usta i ponovo ih razvukao. Odmah je shvatila i kao ubodena iglom je udahnula, podigla čelo i izbacila kukove. Kimnuo sam joj glavom da tako treba.
Nakon estradnog nastupa žiri je otpisao otprilike pola natjecateljki. One koje su ispale iz konkurencije još su je jednom prošetale pistom, a zatim se povukle iza pozornice. Preostale su iznova krenule u dubinu gledališta i nazad, Riječanka među prvima. Bila je nedvojbeno jedna od tri najatraktivnije, očigledni favorit. Koliko god sjajno izgledala čak i kad bi se opustila, još je bila dojmljivija dok je hodala dugim elastičnim koracima, a sve na njoj se skladno gibalo. Publika je bukvalno zanijemila pri njenom drugom nastupu, a kada je naposljetku ponovo zauzela svoje mjesto oglasio se uzdah udivljenja.
Dok su se ostale prošetavale, ona je prvo pratila nekolicinu, a zatim joj je postalo dosadno. Mora da ju je pomalo živciralo što mora podnositi svu tu gnjavažu da bi se i drugima dokazalo ono što je bilo jasno na prvi pogled. Prepustila se nekim svojim unutrašnjim tokovima što se vidjelo po pogledu koji se uzdigao stropu prostorije i odsutno zalijepio ondje gdje se nije imalo što vidjeti. Mic po mic ponovo se našla u pozi nekoga tko čeka u redu pred šalterom u općini. Pokušavao sam joj privući pozornost sikčući „Ks! Ks!“ i drugim zvukovima, ali je bila predaleko da bi čula, a glasnije ne bi bilo pristojno.
– Što ti je? – okrenula mi se odvjetnica. – Smiri hormone!
Riječanka me je naposljetku ipak pogledala. Odmah sam joj signalizirao što treba učiniti. Podarila me zanosnim osmjehom i neznatnim zatezanjem tijela ponovo zablistala. Kimnuo sam joj glavom u značenju „To! To!“
Ponovo smo morali izdržati neku muzičku egzibiciju koju je Riječanka besprijekorno odradila, a ja sam joj svaki puta kad su nam se pogledi isprepleli zadovoljno potvrđivao. Međutim je žiri koji je nastupio proglasio da i ona mora odstupiti. U nevjerici je na trenutak razrogačila oči, ali joj nije preostalo ništa nego da se i dalje smješka kao da je dobila ne znam kakvu dobru vijest. Gledalištem se također proširio žamor iznenađenja i ogorčenja, ali se ništa nije moglo učiniti. Meni je sve to smrdjelo na namještaljku kojom se ozbiljna favoritkinja uklanja dovoljno rano da kasnije ne bi bilo sumnjivo kad se pobjednicom proglasi neka koja joj nije ni do koljena. Pogledala me je, a ja sam gestikulacijom pokušavao prenijeti što mislim. Vjerojatno je i ona isto mislila jer sam stekao utisak da me je shvatila.
Prozvali su je da se prošeće za oproštaj. Energično je krenula pistom, gotovo ljutito, no umjesto da razbacuje osmijeh na sve strane zapiljila se u mene i nije prekidala pogled dokle god je mogla toliko okretati glavu, no u povratku se od samog okreta usmjerila prema meni kao da je iz protesta ignorirala sve ostale.
Moja odvjetnica je to primijetila.
– Nije moguće! Malo te pustim s oka, a ti se već spanđaš s nekom! Kako si uspio?! – no kako je ona bistro čeljade odmah je našla odgovor. – Ono što si se kreveljio... To si se ti domunđavao s njom!
Skromno sam slegnuo ramenima.
– Nevjerojatno! Sjedi u publici među tisuću ljudi i smandrlja misicu na bini! Tebe se ne smije nigdje pustiti samoga!
Nakon predstave Čorak je rekao:
– Pozivnice vrijede i za zabavu iza pozornice. Bit će ondje i sve cure. Idemo!
Moja odvjetnica se u trenu povampirila. Zgrabila me je za mišicu i histerično počela vuči prema izlazu:
– Ni slučajno! Da odem s ovim među fufe, strašno!
Pokušavao sam se otrgnuti, ali nije išlo.
– Daj, što ti je?! Što se ne bismo još malo zabavili?
Nisam je mogao prepoznati koliko se razgoropadila:
– Kući! Kao tvoja odvjetnica moram se brinuti za tvoje interese, čak i ako ti u svojoj raspomamljenosti ne uviđaš da je to za tvoje dobro! – učilo mi se je spremna i tuči, pa sam dozvolio da me izgura dekolteom i odvuče, pri čemu me ni na trenutak nije ispuštala.
Bilježim ovu epizodu zbog onih koji će jednom snimati film o mom životu, da se ne muče, da imaju atraktivnu i karakterističnu scenu za početak. Neka barem film bude dobar.
Post je objavljen 29.09.2015. u 10:00 sati.