Tužan dan uz kišu
Tako je osmijeh na putovanje bez povratka krenuo
Društvo se smanjuje
Čudno u taj red se ne guramo
Ipak smo sve bliži
Tužan dan uz kišu
KAKO POBJEĆI OD TUGE
Ponekad poželim da budem ti
nije mi jasno kako
i sada u noći tišine ti nudim
dodire tijela tisuće ruku
modrinu vedrinom ti gradim
tamo negdje tijelo moje u tvoje sadim
nije mi jasno zašto pišeš tako kasno
u mraku tome zore se lome
jutro kad zvijezda osvit dočeka
ti u meni ja u tebi rijeka
ljubili smo ista usta
dodire tijela tisuće ruku
zašto sada nerazumno poruke brojim
zaista se za nas u svitanjima bojim