Poetesi Heladi
Harpije trpjet preteško je kužne,
Evina kćeri, sred livade cvjetne,
lunu što snatriš u sutone sjetne,
azur si neba, a one su ružne.
Drznice jalne što me grobom plaše,
ako se na me ikad hitnu grijehom,
tvoja će mudrost nadživjeti smijehom
efemernost im dokrajčene flaše.
Bit će Moloha, i vatre što ždere,
ispod tepiha, dobrohotne mrave …
Sveg će se vratit iz heladske ere
radosnoj duši, čim otključa brave.
Cilju predana, dok ti se duh vere,
eno visoko, i zvijezde te zdrave,
mila im sestro, rođena za sfere …
(Zadar, 8. siječnja 2011.)
Post je objavljen 10.01.2011. u 16:17 sati.