Soundtrack: eternal flame (am i only dreaming?)
Išao sam do frenda. Nekad su imali opakog psa, umro je pred dosta godina. U dvorištu njegov stari u nekakvoj kućici/šupi, frend na prozoru, govori kak imaju novog psa. Kužim da nemaju, previše je vremena prošlo otkad je prošli uginuo, da su htjeli psa nabavili bi si ga odmah, ne 15 godina kasnije. Čudna mi je i ta kućica u dvorištu, nema tu mjesta za nju. Osjećam povjetarac na desnom obrazu kojeg nema. Ah, pa da, to je, sanjam. Niš posebno zanimljiv san, a i kaj ak imaju novog cucka, ne bih da me naganja pa čak ni snu, bolje da se probudim, neće biti teško, ionako sam u REM fazi, praktički već i jesam budan.
Budim se, malo mi je hladno za noge, povjetarac sve jače dere po licu, očito se prozor otvorio. Pokušavam se dignuti, ali ne mogu, budan sam, ali tijelo još nije, treba mu valjda malo vremena da odtrne. Prolazi par minuta, ali i dalje se ne mogu pomaknuti, sumnjivo mi je. Jedva uspijevam nekako desnom rukom dohvatiti bočicu s vodom kraj kreveta. Polijevam si vodu po ustima, no ništa ne osjećam. Utrnuta mi je i čeljust. Jedino očima i desnom rukom vladam.
Padne mi na pamet da sam možda u komi. Um je budan, ali tijelo nije. Sigurno je takav osjećaj u komi - zarobljen u nepokretnom tijelu. Čujem okolinu, ali ne mogu usta natjerati da proizvedu zvuk. Vizualno se osjećam ko kad Frodo u Gospodarima navuče prsten.
Al kak sam završio u komi? Sjećam se da sam išao spavati, znači nikakve nesreća nije u pitanju, možda sam imao infarkt (tlak mi jest malo više, a i jedem dosta soli) – jel se od infarkta može završit u komi? Nekak mislim da ne.
Mora da i dalje sanjam! San u snu! Jebeno!
Kad bolje razmislim, ne sviđa mi se ta spika, nit s komom, nit sa snom u snu, definitivno se moram probuditi. Lako je ekipi iz Inceptiona bilo kad su imali kog da pazi da njih i unaprijed isplanirani „kick“ koji će ih probudit. Ja nemam niš. Mogu se jedino probat otkotrljat s kreveta, al kak kad se nemrem pomaknut. Jedino što mi preostaje je deranje. Možda me netko čuje pa pomogne.
Nadljudskim naporima uspijem izbaciti iz sebe nekakvo glasno mrmljanje i na jedvite jade se otrgnuti iz sna.
Dobro je. Budan sam. Jebote, nije baš bilo ugodno!
Al fora je to sa snom u snu... Inception spika...
Hm, al kad se sjetim, i Di Caprio je mislio da je budan pa...
Što ako...
Zašto zapravo imam tak mali krevet? Što uopće radim u ovak maloj sobi? I gdje je Tamara Loos? Pa znam da smo... čekaj, pa ovo nije Miami!!
A otkud mi ova škemba? Di su mi tricepsi!?
Zašto ne vidim dobro na lijevo oko? Imam keratokonus!? Koji je to kurac!?
Nemam ni sluha! Ne znam svirat gitaru! I zašto mi je kita tako mala!?!? Neeeeeeee! Saaaanjaaaam!
Ne, ne, ne, ne, ne može bit, mora da sanjam. Nemam vrtuljak ko Di Caprio, ali u istu svrhu sam se znao koristit ovim blogom. Više puta sam tako sanjao, ili bio budan pa sumnjao da sanjam. Tada bih da provjerim da li sam budan, napisao novi post. Kada bih nakon prvog dana imao tek 2 ili 3, maksimalno 4 komentara, znao bih da sanjam. Jer vrlo sam popularan, duhovit i zabavan, čitatelji me vole, tako da u stvarnom životu već nakon 5 sati imam bar 30 komentara. Samo u snu me nitko ne čita...
Jesu li Banglesice u pravu? Am i only dreaming?
Post je objavljen 09.01.2011. u 11:19 sati.