Marketing
Počnimo s nadom
Ne znam može li se bez nade uopće živjeti. Ima li bez nade smisla? Često se pitamo što bi čovjek bez nje. I to ne samo kad se razmišlja o velikim životnim stvarima poput nade u bolje sutra, nade da pravda na kraju ipak pobjeđuje itd., već i o nadi koja prožima našu svakodnevnicu. Ona je možda neprimjetna, brzo prolazi, al ipak je važna. Nadamo se da ćemo kada dođemo kući zateći sve svoje na okupu, da ćemo dobiti plaću za idući mjesec, da ćemo uspjet izvesti svoju djecu na pravi put. Da nije tako, davno bi od života i odustali.
Nada je usko vezana s vjerom. Vjera bez nade ne postoji, i obrnuto. I sa oboje je lakše živjeti. No što onda kada čovjek to izgubi? Kad padne na dno te, ili zbog sebe samog ili zbog okoline, živi bez ljudskog dostojanstva, u jadu, siromaštvu, hladnoći, bolesti i samoći. Gdje je onda nada? Čemu da se takav čovjek uopće nada? U što da vjeruje? Nećemo se ni okrenuti, a doći će nam Božić. Prve asocijacije su toplina doma, svijećice, drvce, kolači, pokloni i sl. U srcima vjernika pravo je vrijeme za zajedništvo, ispovijed, novo rađanje vjere i nade. No nemaju svi tu mogućnost. I kako onda takvima vratiti nadu? Brigom o Božićnim jelovnicima dok su oni gladni? Kupovanjem poklona i nove garderobe dok su oni goli? Toplinom i ukrašavanjem svog doma dok u oni bolesni ili beskućnici? Masovnim proslavama dok su oni sami?
Mislim da ipak tako nećemo uspjeti. Nadu im možemo vratiti samo djelima. Da vide brigu i pažnju u ljudima kada ih je već život doveo do dna. Da osjete da je nekome ipak do njih stalo. Samo ljubav može vratiti vjeru, a samo vjera može probuditi nadu, a samo nada može donijeti lakši i bolji život. Stoga smo svi pozvani, ne samo u ovo vrijeme, nego svaki dan, malim i nesebičnim djelima vratiti nadu u ovaj svijet. I ne zaboravite da Bog nema ništa protiv toga da sebi nešto priuštite, al ima protiv toga da drugima ne priuštimo ništa!
Post je objavljen 05.11.2010. u 12:13 sati.