U protekloj 2010. naučila sam jako puno toga.
Većinom o tome kako život funkcionira, and so.
A ponešto i o sebi.
Najviše o održavanju sebe.
Živio Forum.hr i cure koje bi mi mogle praktički biti potomstvo (obzirom na to da sam jako rano postala spolno aktivna), a pune su mudrih savjeta!
Npr. naučila sam da IPAK mogu imati svoje prirodne nokte duge i lijepe bez gela i tipsi.
Naučila sam i razne vrste manikure, od otiskivanja uzoraka na noktima do water marblea. Naučila sam lijepo ispolirati nokte i zaštiti ih podlakom prije nanošenja tamnih boja. Da ne požute. Naučila sam sve o brzosušećim nadlakovima, kao i onima za matiranje. Zaljubila sam se u Zoya brand lakova za nokte. Naučila razlikovati kremaste, sheer, jelly, holo, duokromne, shimmeraste, gliteraste, mat i ostale teksture lakova. Savladala gradivo o njezi zanoktica, i to za čistu peticu.
Prestala sam nanositi puder prstima a sjenilo spužvastim aplikatorima. Prije pudera na lice stavljam primer, a prije sjenila na kapke... pa, isto primer, ali za kapke.
Izbacila sam iz nesesera tekuće tuševe, navukla se na linere iz lončića koji se nanose kistićem i traju cijelu vječnost na očima (ok, treba mi otprilike pola limenke WD 40 i vata teksture brusnog papira da to navečer skinem s fasade, ali brate izgledam svježe navošteno i nacrtano od jutra do zore idućeg dana, što je divno. Ne moram rašpat puder i ponavljat kompletnu žbuku za večernji izlazak!).
Nabavila sam jako puno različitih kistova za šminkanje. Otkrila preko foruma internet kupovanje kozmetike (do sada rezervirano samo za odjeću, knjige i opremu za psa). Zamijenila dio skupih MACova, Diora, Chanela i Guerlainea do bola jeftinim e.l.f.om, Coastal Scentsom i Nyxom. Haloooo, sjajila (i to odlična) po funtu i po? Jeftini pigmenti u svim bojama? Mineralni boosteri ispod 50 kuna?
Pustila sam ponovo kosu. I vratila se na štiklu. Hebeš žensko bez kose, šminke i 12 cm pod petom! Mislim, ok, još uvijek sam većinu dana u Uggsicama, ali štikla se nakon godinu dana izbivanja u moj život vratila na visokoj platformi.
Čak sam neko vrijeme keljila i clip-on ekstenzije, ali nakon što mi je sestra rekla da joj bacam na ženske iz Jerseylisciousa malo sam smanjila doživljaj i količinu svijetlog sjenila ispod obrva, te izbacila smokey eyes preko dana. Niko normalan ne želi izgledat ko Olivia. Ja najmanje.
E, da – riješila sam se maligne bolesti relativno brzo i sasvim uspješno.
Nije da me nije potreslo, užasnulo i na trenutak blokiralo saznanje da imam nešto što se skida operativno i biva praćeno gutanjem citostatika, ali eto, nisam imala baš puno izbora što se tiče prihvaćanja stanja.
Mogla sam plakati, kukati, naricati, ovjeravati oporuku kod bilježnika i ponašati se onako kako se obično ponašaju moje curke kad je tek obična konizacija hpv-a u pitanju.
A mogla sam to prihvatiti i kao usputnu smetnju, zahvaliti Svemiru što je tako rano otkriveno i potpuno izlječivo, i ne dozvoliti da mi utječe previše na život.
Na zalazu 2010. suočila sam se i s činjenicom da imam autoimunu bolest s kojom moram nastaviti živjeti, i pomirila se i sa njom.
U moj život je, naime, nakon opsežnih pretraga, ultrazvuka, punkcije, a sve to nakon vađenja tsh, t3, t4, ft3, ft4, antiTBG, anti TPO, spolnih hormona i čega sve ne, ušao novi doživotni pratilac: Mr. Hakaru Hashimoto.
Moj novi prijatelj se dakle zove Hashimotov tiroiditis, autoimuna bolest štitnjače.
Dobra stvar kod ove dijagnoze je što sada napokon znam razlog zašto posljednjih par godina skupljam višak kila unatoč svoj brizi, pažnji i pokušajima da ih držim pod kontrolom. I što napokon znam uzrok određenim psihofizičkim tegobama koje me konstantno more.
Također je dobro, mada bi neko mislio da je to zapravo loše, što znam da lijeka koji bi trajno zaustavio probleme s štitnjačom nema, da unatoč terapiji neće baš biti nekih poboljšanja zbog kojih bih zanemarila stanje,i da ću stvarno morati promijeniti životne navike da bih bolje funkcionirala. I držati se novih navika, ono, zauvijek.
U 2011. sam ušla s kutijom Euthyroxa, zdravim planom prehrane i vježbanja, zalihom nikotinskih supstituta (daaaa, skidam se s Ronhill Slimsa!), još uvijek s manjkom energije, samo što je ovaj put sva energija, ma kako je malo bilo, pozitivna 100% i dobro usmjerena.
A najbolja i najvrijednija lekcija koju sam naučila u 2010. je ona da je moj život prekratak a štitnjača preslaba da bih i dalje dozvoljavala samoj sebi izlagati se situacijama i okruženju prepunima negativnog stresa i koji me čine iscrpljenom i nesretnom (i sukladno tome još više bolesnom).
Nakon vrlo iskrenog razgovora s dr. Pundom, mojim stričekom za štitnjaču, sjela sam sa svojim ukućanima i objasnila im što sam odlučila. Zatim sam pričekala do sastanka s šefovima, još jednom im izložila sve probleme koje imam pri obavljanju posla kojeg ima minimalno za troje ljudi a ja sve teglim sama, i zamolila ih da mi barem odobre nekakvog studenta za ispomoć oko administrative. Kao i svoje nezadovoljstvo muljanjem s isplatom i prijavom.
Oni su mene zatim zamolili da pričekam još nekoliko mjeseci s prijavom i djelatnikom, unatoč rastu obima posla.
Ja sam ih piala da li ostaju pri dosadašnjim uvjetima.
Oni su rekli da ostaju.
Ja sam objasnila da ću do Božića pozavršavati tekuće poslove i nek si traže nekog drugog.
Nisu me uzeli za ozbiljno, ali ja sebe jesam.
Već tjedan dana me zivkaju i mole da se vratim, nude normalne uvjete i prijavu, čak i mogućnost da uzmem studenta na 4 sata dnevno, ali ne, hvala.
Znam da sam se opet našla bez prihoda i bez posla, svjesna sam da me čeka duga potraga i ko zna kad će mi opet nešto kapnuti, ali kvragu, nije da mi egzistencija ovisi o tome.
Još uvijek sam u situaciji da mogu birati. Biram poslodavca koji će mi pružiti barem minimum poštovanja obzirom na to koliko mu vrlo odgovornog posla obavljam. A ovi poslodavci to definitivno nisu bili. Ako oni ne osjećaju odgovornost prema meni, normalno je da nemam potrebu doživljavati ih ozbiljno.
I ne samo kad je posao u pitanju, nego sam dužna osjećati odgovornost prema sebi i kad su veze u pitanju.
Treba li mi muškarac koji je trenutačno toliko opterećen podjelom materijalnih dobara s uskoro bivšom suprugom da sav svoj stres prebacuje na moja zgrbljena pleća i propadajuću štitnjaču?
Koji se ne sjeti na vrijeme otkazati dogovor, koji zajedničke planove mijenja ovisno o tome kad mu uskoro bivša supruga poželi uvaliti dijete da bi imala na miru vikend za sebe i novog dečka? Ok, volim ja iskupljivanje lijepim darovima, ali zaboga, mogao je obratiti pažnju na neke stvari koje stalno trubim pa naučiti da me tehničke igračke ne oduševljavaju kao njega (uostalom, ja sam iPhone, ne Android cura! HTC Desire nije niti jednog trenutka bio niti blizu mojoj listi želja), ili opipom procijeniti da košarica mog grudnjaka nije E cup!!! Mislim, ono, pa nemam 100 kila niti cice do pupka! C, zaboga, C košarica! Mogao je provjeriti na grudnjaku dok sam spavala! Kako bilo, ne bi me bilo briga za promašenu veličinu rublja (koja implicira to da me vidi kao stokilašicu... Pitam se što li je rekao tetama u dućanu? Ono, moja cura je jaaaako debela i ima ogromna vimena, dajte mi neki seksi grudnjak za užasno debele žene! I tange broj jebeni 46, njeno dupe sigurno ne može progutati trakicu manjeg konfekcijskog broja!!! Ej, gaćice broj 46!!! Dovoljno da imam noćne more o predebeloj guzičetini idućih 2010 godina!!!). Ali iskupljivati se glupim igračkama i krpama za dva tjedna svakodnevnog dogovaranja i otkazivanja dogovora... Hvala, ne treba mi.
Stvarno mi ne treba.
Imam i svojih problema previše. Dovoljno za idućih 2010 godina.
A žena željnih mladog razvodećeg poduzetnika s dobrim autima u ovom gradu ima taman dovoljno da me uspješno zaboravi u što skorije vrijeme.
Nadam se da ste lijepo proveli Božić. I mirno dočekali 2011. Ja znam da jesam.
I da vam se nije previše uhvatilo za dupe i strukić. Ja nisam bila te sreće.
A ako i jest, želim vam da to što prije i što bezbolnije (uz što manje odricanja i kruljenja želuca) skinete. Bog zna da ja, zahvaljujući Hašimotu, neću tako skoro.
Nadam se da niste izgubili posao, a ako i jeste želim vam da što prije nađete bolji.
Želim vam ljubav.
I zdravlje. Optimalnu količinu dobrog zdravlja, upravo toliko da ne izazove zavist kod zlobnih susjeda i rodbine. Ne previše, da ne zaboravite paziti na sebe.
I materijalnih dobara jednako kao što vam želim zdravlja. Pretjerivanje nikome nije donijelo ništa dobro.
Jedino čega vam svima želim beskrajno puno je optimizam. I sreća. Sposobnost uživanja u malim i velikim stvarima, izvlačenja dobrog iz svega što vam život naplavi na put.
A najviše od svega u novoj 22011. vam želim mir i sklad u životu.
Post je objavljen 08.01.2011. u 15:09 sati.