Zašto sam sretan kad me nazoveš
bez obzira na vrijeme, bez obzira na mjesto
i zašto volim da te promatram
onako ozbiljno i mirno
onako kako to činim često?
Znaš li zašto pišem ove stihove
par sekundi nakon tvojeg poziva
i zašto tvoje nasmiješeno lice
pred moje oči srce stalno doziva?
Primjetio sam nema tome davno
da kad si uz mene ja tužan ne mogu biti
i da svi moji osjećaji nježni
izlaze na površinu ne žele se kriti...
Zato HVALA ti na tome
što misliš na mene, što ti je stalo
i HVALA ti za mir što ga meni pružaš
u trenucima kad ga imam malo...
HVALA ti za svaki osmijeh iskren
HVALA za svaku riječ blagu
i što dozvolila si meni da te upoznam
tako lijepu, iskrenu, dragu...
Zahvaljujuči tebi moji tužni dani
u zadovoljstvu prolaze
jer znam da trenuci sreće za mene tek dolaze...
18.02.2003, Figueira Da Foz - Portugal
Post je objavljen 08.01.2011. u 13:57 sati.