Pokušali smo krenuti s optimizmom u novu godinu. Još bih jednom htio reći da s ponosom ponavljam riječi predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića, da je bez optimizma nemoguće provesti bilo kakve reforme, niti se bez optimizma može računati na izlazak iz krize. A mi smo u krizi; duhovnoj, moralnoj, materijalnoj. Naravno od 4,5 milijuna hrvatskih građana za ovih 100 tisuća koji su otputovali na skijanje mimo Bjelolasice, ne postoji niti jedna od ovih triju kriza. To su ljudi čista srca i čiste savjesti. Tako im Vlada pomogla.
Čitajući sijaset komentara na ovom blogu, pa i na mnogim drugima, svakako se zaključuje da predložena tema nema neke posebne veze s komentarima i da komentatora ima malo, ali s mnogobrojnim istupima. Blog nije namijenjen dvojici aktera koji će se prepucavati na primitivan način i blokirati prostor dobronamjernim ljudima pa sam, stoga, u više navrata sugerirao onima koji imaju puno toga za reći da otvore svoj blog i u njemu na miru i dostojanstveno ispišu svoje misli. To bi bilo korektno i puno korisnije od pukoga vrijeđanja s „argumentima“ i „povijesnim istinama“.
Odustao sam od brisanja komentara (to sam učinio možda dva puta, davno već) jer smatram da treba ostaviti prostor da se upoznamo i da drugi vide tko smo to mi, ova ogulinska sredina. Bez obzira na spol, nacionalnost, svjetonazor, vjeru i nevjeru. A mi smo danas; svoj na svomu, tako nas uvjeravahu davnih devedesetih godina prošloga stoljeća oni koji su tada uzjahali vjetar. Danas su mnogi od njih prdnuli na rosu, a mnogima povjetarac u Remetincu hladi muda. Mnogi muda, međutim, nisu imali.
Stara je mudrost da ako želiš upoznati čovjeka; posudi mu navaca ili mu daj vlast. Na temelju toga prosudite bankare i Crkvu. O bankarima ćemo nekom drugom zgodom.
Slijedeći Isusov nauk o pomoći siromašnima, odvajajući od svojih ustiju i svoje imovine, danas je Crkva najbogatija institucija na svijetu, obučena u svilu i kadifu, optočena srebrom, zlatom i platinom, oblivena znojem svojih neumornih vjernika. Crkva danas ima vlast da može (u Hrvatskoj) organizirati predizborne kampanje, uspostavljati vjeronauk u školi i vrtiću i, što je najodvratnije i protuzakonito – prekrštavati ljude.
Svima je poznato da je svaki krštenik koji se imao zvati narodnim imenom na krštenju morao dobiti i ime nekog sveca kako bi mogao slaviti i imendan, uz rođendan koji ga je zadesio. To ime nekog sveca pisalo je samo u crkvenoj matičnoj knjizi, a službeno je u svim dokumentima bilo narodno ime, osim ako to nije kao kod Ivana Gorana Kovačića bilo upisano i u svjetovnoj matičnoj knjizi.
Danas, nakon dvadeset godina od kada smo Crkvi dodijelili vlast ona se više ne ponaša dušebrižnički kao što joj poslanje nalaže, Crkva danas hoće krojiti gaće i vjernicima i agnosticima i ateistima. Papa se posipao pepelom i mimo pepelnice u vezi nevine dječice, odnosno pedofilije, ali je naredio svojim trabantima u Hrvatskoj da utječu i na svjetovna imena u rodnim listovima i prekroje prema imenima iz riznice crkvenih matičnih knjiga. Crkva je naredila županijskim i gradskim matičnim uredima za opću upravu da imaju u rodne listove upisati imena onako kako je to upisano u župnim matičnim knjigama!
U svim dosadašnjim krsnim ili rodnim listovima zvao sam se Gordan Grdović, recimo, i takvo ime nosim na svim svojim dokumentima; od dječjeg vrtića, pučke škole, visoke škole, vojske i radne karijere, a nakon 60 i kusur godina 27. prosinca 2010. godine dobio sam rodni list iz Matičnog ureda Maksimir, s ispravnim OIB-om, ali s imenom Gordan Antun!? Prezime je ostalo nepromijenjeno.
Na svoje zaprepaštenje upitao sam Matični ured u Ogulinu što se to dešava, a oni su me uputili ovako; ili promijeniti sve dokumente na novo ime, ili promijeniti ime u Matičnom uredu u Maksimiru. Opa!
Ni jedan ni drugi matični ured nije pitao roditelje da li mogu promijeniti moje ime, to nisu upitali ni krsnoga kuma, a kamo li novorođenče od oko 65 godina. Veće bahatosti i primitivnosti nisam doživio ni u zatvoru, a u njemu sam bio tri puta.
Da li se itko u Ministarstvu uprave i u crkvenim krugovima upitao kakve sve posljedice nosi ovaj bahatluk, i kakve će još posljedice moći iskrsnuti ne samo u vezi mene, već i mojih potomaka? Kaotična država kakva je ova Hrvatska ne može izleći ništa korisno. Ona će još dugo proizvoditi samo kaos. I po kojega ministra.
Post je objavljen 09.01.2011. u 06:00 sati.