Prošlo je gotovo dvije godine otkad smo prekinuli. Dogovorili smo se da ćemo ostati prijatelji, ali nam to nije uspijevalo. I sad, nakon gotovo dvije godine, stajala sam u centru grada i čekala ga.
Vrijedilo je poslati onu poruku. Nekad stvarno treba dati ljudima do znanja kako se osjećamo, ipak nam oni ne mogu čitati misli. Odgovorio je na poruku i rekao da bi volio da odemo na tu kavu i eto, dogovorili smo se.
Prišao mi je s osmijehom na licu i pozdravio me. Nisam osjetila nikakve leptiriće, trnce niti nešto slično i to mi je bilo jako drago. Ne bih imala snage ponovno ga preboljeti.
Napokon smo sjeli i popričali kao normalni ljudi. Bilo mi je tako drago da smo uspjeli u tome. Bilo mi je drago jer sam si ostvarila želju. I bilo mi je drago da je vrijedilo potruditi se.
Rekao je da bi mogli otići na još jednu kavu. Nadam se da i hoćemo. ;)
DODATAK NA POST - 16.01.2011.
Ako netko ima last.fm, nek me doda. :)
link
Post je objavljen 08.01.2011. u 12:34 sati.