U cijelom svijetu postoji ustaljeno mišljenje, a potvrđeno je i praksom, da se mediji, o bilo kojoj vrsti da se radi, dijele na dvije osnovne skupine, a to su PROVLADINI i NEOVISNI MEDIJI. I jednima i drugima je funkcija da pravovremeno obavijeste javnost o svim bitnim i relevantnim informacijama.
I dok neovisni mediji plasiraju informacije bez umotavanja u celofan i ostavljaju mogučnost komentiranja istih na svojim stranicama, provladini mediji, bez obzira o kojoj se razini radi,državnoj ili lokalnoj, informacije umotavaju u masni papir i bilježe potpuno nevažne informacije tipa , kad visibabe rastu ili kako se ugojio susjedov mačak.
Kroz povijest se pokazalo da su pravi, neovisni mediji, dali ogroman doprinos demokratizaciji društva i otvoreno prokazali ozbiljne društvene probleme, koji da nije bilo njih , ne bi nikad bili riješeni , a kamoli otkriveni.
S druge strane provladini mediji daju sliku kako sve u društvu ide u pravom smjeru i po njima bi ljudi još uvijek mislili da je zemlja ravna ploča, a lopovi koji se kriju pod krinkom uglednih građana , po njima bi i dalje bili ugledni.
Nekoliko važnih parametara,pogotovo kad se radi o elektroničkim medijima,
ukazuju kolika je neovisnost i kvaliteta pojedinog medija!
Režimski mediji, u pravilu ne dozvoljavaju komentare na svojim stranicama,kako bi lice lopuža što duže ostalo bijelo, a građani uredno i sa smiješkom sadili ciklame u svoje posude za cvijeće.
U impresumu tih medija stoji tko je financijska sisa koju sišu, pa stoga nije red pljuvati na sisu koji ih hrani.
I još jedna od mnogih značajki po kojima se mogu prepoznati, jest zadebljanje na jezicima urednika tih glasila, kako bi što bolje mogli obaviti djelatnost za koju su plaćeni.
Stoga , dragi posjetitelji ovoga bloga, u duhu prave slobode medija, vama ostavljam na slobodu koje medije će te svrstati u koju grupu.
Alea iacta est by Walter



![]()
![]()
Post je objavljen 08.01.2011. u 12:02 sati.