(sonetni vijenac u akrostihu)
Anki
I
s tvojim su tad glasom umirale ptice
u dubini mene u srcu gorčine
bez tebe su sveci i moje svetice
izdisali lament pod omčom tišine
i gaslo je sunce i purpur obzorja
bez tebe su vatre trnule na dlanu
kojima te grijah ispod hladna borja
a sada su evo i prijetnja jablanu
s tobom dan nestaje u rasprslu staklu
bez tebe noć biva i crnja od slutnje
sve smo dalje raja a sve bliži paklu
dok su moje pjesme glas napukle lutnje
bez tebe i nada posvema oklijeva
a usahle grane ostale bez pjeva
Post je objavljen 07.01.2011. u 19:25 sati.